Članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Cvijanović tokom boravka u Washingtonu intenzivno gradi javnu sliku diplomatske aktivnosti, koristeći susrete s američkim političarima kao ključni dio komunikacije prema domaćoj javnosti. Na to je ukazao specijalni dopisnik Federalne televizije iz Sjedinjenih Američkih Država Ivica Puljić, navodeći da se Cvijanović putem društvenih mreža pohvalila razgovorima s više članova američkog Kongresa, kao i sastankom s ministrom trgovine SAD-a Howardom Lutnickom. U Washingtonu se u isto vrijeme nalazi i Milorad Dodik.
Puljić u svojoj analizi ističe da su ti susreti stvarni, ali postavlja pitanje političke težine sagovornika i stvarnog dometa takvih kontakata. Kao primjer navodi kongresmenku April McClain Delaney iz savezne države Maryland, koja je ranije javno kritikovala Milorada Dodika zbog secesionističke retorike i postupaka koji, prema njenim riječima, predstavljaju međunarodni sigurnosni problem. Delaney je u martu 2025. godine, zajedno s drugim zastupnicima iz Marylanda, podsjetila da američki Kongres prati situaciju u Bosni i Hercegovini, uključujući i zakonodavne inicijative poput Zakona o sjećanju na genocid u Srebrenici iz 2023. godine.
Susret Cvijanović s ovom kongresmenkom, kako se navodi, nije održan u njenom uredu, već u hodniku Kongresa, što Puljić koristi kao ilustraciju razlike između simbolike i stvarnog diplomatskog značaja. S druge strane, sastanak s Claudijom Tenney iz New Yorka održan je u njenom kabinetu, što nije iznenađenje s obzirom na to da je Tenney jedna od vodećih figura srpskog kluba u Kongresu i otvorena zagovornica politike Donalda Trumpa. Tenney se u američkim političkim krugovima spominje i kao moguća kandidatkinja za buduću ambasadoricu SAD-a u Srbiji, a poznata je i po ranijim profesionalnim vezama s bivšom Jugoslavijom.
Cvijanović se tokom posjete sastala i s kongresmenkom Annom Paulinom Lunom s Floride, još jednom političarkom bliskom Trumpovom političkom krugu. Luna je na društvenim mrežama pogrešno titulirala Cvijanović kao „predsjednicu Bosne i Hercegovine“, što je izazvalo dodatne reakcije u regionalnoj javnosti. Među zabilježenim susretima je i onaj sa senatorom Ronom Johnsonom iz Wisconsina, dugogodišnjim republikanskim senatorom poznatim po izrazito konzervativnim stavovima.
Posebnu pažnju izazvao je sastanak s kongresmenom Andyjem Oglesom iz Tennesseeja, kojem je prisustvovao i Milorad Dodik, iako je u SAD doputovao s turističkom vizom. Ogles se, prema dostupnim informacijama, suočava s istragom u vezi s mogućim finansijskim nepravilnostima, što je dodatno naglašeno u Puljićevom tekstu.
U Bosni i Hercegovini su mediji i političari burno reagovali na susret Cvijanović s ministrom trgovine Howardom Lutnickom, iako se, prema navodima, radilo o plaćenom sastanku, kakvi su se dešavali i ranije bez veće pažnje javnosti. Istovremeno, Puljić podsjeća da su i drugi bh. zvaničnici, poput Denisa Bećirovića i ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića, imali znatno ozbiljnije i institucionalno relevantnije sastanke u Washingtonu, ali bez sličnog medijskog tretmana.
Zaključno, autor naglašava da je ključni uspjeh Cvijanović u domenu političke propagande. Kontinuirano objavljivanje fotografija i kratkih poruka o susretima stvorilo je percepciju diplomatske ofanzive, dok su stvarni politički rezultati ostali nejasni. U tom kontekstu, Puljić upozorava na skupo lobiranje, selektivno medijsko izvještavanje i dugoročne posljedice takvog pristupa, podsjećajući da političke okolnosti u Sjedinjenim Američkim Državama nisu trajne.