Kada Milorad Dodik kaže da “muslimani organizuju koncentracione logore”, to, prema ocjeni kolumniste Dragana Bursaća, više ne spada u okvire uobičajene političke retorike. U kolumni za Hayat televiziju Bursać navodi da je riječ o pokušaju, kako kaže, grube i opasne zamjene historijskih uloga.
“To je pokušaj da se žrtve pretvore u zločince, a zločinci u žrtve. I zato Dodiče, nemoj da lažeš”, poručio je Bursać.
U tekstu se naglašava da koncentracioni logori u Bosni i Hercegovini tokom Drugog svjetskog rata nisu organizovani protiv Srba od strane muslimana. Prema historijskim činjenicama i dostupnoj dokumentaciji, logore su organizovali fašistički režimi i njihovi saveznici, među kojima su, kako se navodi, bili i četnički pokreti.
Također se podsjeća da su tokom ratnih dešavanja devedesetih godina koncentracione logore organizovale političke i vojne strukture tadašnjeg rukovodstva entiteta Republika Srpska, za šta su vođeni sudski procesi i izrečene presude. U tom kontekstu spominju se Omarska, Keraterm, Trnopolje, Manjača, Morinj i Batković.
Bursać navodi da ta mjesta nisu simboli niti metafore, već konkretne lokacije koje su, kako ističe, dokumentovane u presudama međunarodnih sudova i zvaničnim izvještajima.
U kolumni se dalje analizira Dodikov nedavni boravak u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je dao intervju za Lindell TV, medij čiji je vlasnik Mike Lindell, poznat kao blizak saveznik bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa. Prema Bursaćevoj ocjeni, Dodik je tom prilikom nastupio kao “predsjednik Republike Srpske”, iako je, kako navodi, riječ o politički i pravno osporavanom statusu.
Autor teksta smatra da je već sam početak intervjua bio pokazatelj obrasca koji se nastavio – kombinacija selektivnog tumačenja historije, političke propagande i poruka usmjerenih ka publici koja, prema njegovim riječima, nema dublje poznavanje prilika u Bosni i Hercegovini.
Bursać posebno kritikuje Dodikove tvrdnje kojima Bošnjake dovodi u vezu s ekstremnim ideologijama i međunarodnim prijetnjama, navodeći da takav narativ nije slučajan. “To je strategija”, piše Bursać, objašnjavajući da se, prema njegovom mišljenju, kroz takve poruke pokušava opravdati politika podjela i destabilizacije.
U kolumni se navodi da Dodik godinama koristi sličnu retoriku u domaćem političkom prostoru, ali da je sada pokušava plasirati i međunarodnoj publici. Kao primjer navodi se i Dodikova tvrdnja da su sankcije Sjedinjenih Američkih Država uvedene zbog njegovog političkog stava i podrške Donaldu Trumpu.
“Dodiče, nemoj da lažeš”, poručuje Bursać, ističući da su sankcije uvedene zbog, kako navodi, dugogodišnjeg podrivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, optužbi za korupciju i pokušaja destabilizacije ustavno-pravnog poretka Bosne i Hercegovine.
U tekstu se dodatno navodi da Dodik u intervjuu govori o navodnoj ugroženosti svoje porodice i ličnom progonu, što autor kolumne ocjenjuje kao pokušaj da se političke posljedice vlastitih odluka predstave kao lična nepravda.
Bursać zaključuje da intervju ne predstavlja gaf niti nespretan nastup, već jasan politički stav i poruku o pravcu djelovanja. Prema njegovim riječima, Bosna i Hercegovina je u tom narativu predstavljena kao problem, Evropa kao prepreka, a secesija kao rješenje.
Na kraju kolumne, Bursać poručuje da takva retorika ne doprinosi stabilnosti, već produbljuje podjele i krize, te ponavlja poruku
data-nosnippet>