Usvajanje budžeta Republike Srbije za 2026. godinu otvorilo je novo političko pitanje koje izaziva snažne reakcije u regionu, ali i u Sjedinjenim Američkim Državama. Posebnu pažnju privlači stavka od 164 milijarde dinara (oko 1,4 milijarde eura), iznos za koji se procjenjuje da bi Beograd mogao iskoristiti za potencijalno preuzimanje Naftne industrije Srbije (NIS) od ruskih kompanija Gazprom Neft i Gazprom. Ovakav scenarij postaje sve vjerovatniji ukoliko ruski vlasnici do sredine januara ne uspiju prodati svoj udio, budući da je NIS pod američkim sankcijama.
Podsjetimo, Srbija je 2008. godine većinski paket NIS-a prodala ruskoj strani za 400 miliona eura. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić pokušao je javnosti objasniti pritiske koji stižu iz Washingtona, poručivši: „Ne razumem šta su radili, trudim se racionalizovati… i analizirati što tačno rade, i moram priznati da nisam sasvim shvatio.“
Dio srbijanske javnosti i medija ovu situaciju vidi kao pokušaj SAD-a da utiče na energetska tržišta u jugoistočnoj Evropi. Pojedini analitičari smatraju da bi eventualno preuzimanje NIS-a predstavljalo dio šire strategije jačanja američkog prisustva na evropskom i eurazijskom prostoru. Navodi se i da je Moskva toga svjesna te da nastoji iz sadašnjih okolnosti izvući maksimalnu korist za svoje interese.
Međutim, prema komentarima regionalnih političkih analitičara, odnos Washingtona prema Beogradu ne može se tumačiti isključivo kroz prizmu geopolitičkih ciljeva. Tvrde da aktuelna administracija odluke donosi pod utjecajem i političkih i emotivnih faktora, što dodatno komplikuje odnose.
Sankcije protiv NIS-a uvedene su krajem mandata prethodne američke administracije, a ključni razlog bio je stav Srbije prema Rusiji i održavanje bliskih veza s Moskvom. U Beogradu se dugo vjerovalo da bi promjena vlasti u SAD-u i povratak Donalda Trumpa mogli donijeti zaokret, posebno zbog ideoloških sličnosti između pojedinih američkih i srbijanskih političkih krugova. Ta očekivanja dodatno su pojačali i prijateljski odnosi srbijanskog rukovodstva s liderima nekih evropskih desnih vlada.
Ipak, dva nedavna poteza SAD-a pokazala su potpuno drugačiji trend: uvedene su rekordne carine od 35 posto na uvoz iz Srbije, a prema navodima pojedinih nezavisnih medija, Vučić je tokom posjete Floridi ostao bez planiranog susreta s američkim predsjednikom — što je protumačeno kao jasna politička poruka.
Pojedini izvori, pozivajući se na informacije iz obavještajnih krugova, tvrde da se u Srbiji navodno nalazio dio računarskih sistema koji su trebali imati ulogu u izbornim procesima u SAD-u prošle godine. Prema tim navodima, podaci su došli do vrha američke administracije i izazvali snažnu negativnu reakciju, čime su odnosi Beograda i Washingtona dodatno pogoršani. Ove tvrdnje nisu potvrđene, ali su izazvale veliko interesovanje u regionu.
Na drugoj strani, i odnosi Beograda i Moskve primjetno su zahladnjeli. Navodi se da je ruska strana nezadovoljna zbog toga što je Srbija slala oružje Ukrajini, pa navodno ne pokazuju spremnost da pomognu u rješavanju sudbine NIS-a, niti žele žurno uskladiti novi ugovor o isporuci plina.
Vučić je najavio da će Srbija potražiti alternativu: „Ako do petka ne postignemo ugovor, počet ćemo pregovore o plinu s drugom strankom od ponedjeljka.“