data-nosnippet>
Dijeli čevapčiće. Brine za čistoću zraka. Zadovoljan je javnim saobraćajem. On je Christian Schmidt i rijetko se miješa u svoj posao. To što Milorad Dodik otima državnu imovinu, što se ruši ustavni poredak i ugrožava Dejtonski mirovni sporazum njega ne zanima. A to mu je mandat i obaveza da se time bavi.
Međutim, ko bi između ćevapa i marketinškog djelovanja bez odgovornosti izabrao da se bavi poslom za koji je plaćen, a nekažnjeno može da ga neizvršava? Ili da ga izvršava u skladu s lobističko-diplomatskim interesima?
Kako god da se pogleda, Christian Schmidt je više promotor i marketinški sufler koalicije Trojka i njenih kadrova nego visoki predstavnik koji treba da čuva ustavni dejtonski poredak.
Kvalitet zraka, javni sadržaj i brendiranje čevapčića nemaju nikakve dodirne tačke s njemačkim diplomatom na čelu OHR-a. Vezivno tkivo, međutim, je činjenica da je Schmidt sukreator Trojke, koja je lošim politikama i djelovanjem dovela pod upitnik svoju opstojnost.
A kampanja kuca na vrata. Uveliko je već i počela. Zato im treba zaštitno lice koje građane treba da uvjerava kako Trojka dobro radi. Američki ambasador Michael Murphy bio bi dobar izbor, ali on čeka pozivnicu za povratak u domovinu. Schmidt je sigurniji jer će duže trajati.
Zbog toga je baš on trebao aktuelnoj gradonačelnici Benjamini Karić da se s njom pojavi pred građanima i da zajedno dijele čevape. Jer, osim brendiranja čevapa, koji opet nije njena izvorna ideja, gradonačelnica Karić nije pokrenula i završila niti jedan projekat. Zato joj je potreban paravan utjecajne ličnosti, a Schmidt to jeste. Jer, Karić nakon četiri loše potrošene godine na čelu grada želi isto učiniti na čelu Općine Novo Sarajevo.
Da bi se prodala građanima te općine, trebaju joj jaki promotori. Schmidt je poslužio svrsi, samo ne znamo šta mu je zauzvrat obećano.
Osim s Karić, Schmidt se sreo i s anemičnim Trojkinim premijerom Kantona Sarajevo Nihadom Ukom. Jer, marketinški planeri kampanje Trojkinih kadrova očito su shvatili da je vladavina tog projekta toliko loša da im treba posebno utjecajna osoba koja će nahvaliti projekte da bi izgledalo kako je Kanton Sarajevo pod vlašću SDP-a, NiP-a i NS napredovao.
Činjenice da su problemi nagomilali i da nezadovoljstvo građana KS raste ne mogu se lako sakriti. Pogotovo ne u slučaju kada Trojka želi da primjer KS bude ogledni primjer građanima širom države. A u KS su trenutno nezadovoljni prosvjetari, doktori i mladi. Stanovnici se žale na prljav kanton i grad, javni prevoz i pored značajnih ulaganja nije mnogo unaprijeđen. Kvalitet zraka je loš, a politike Trojke još zagađenije.
To je teško prikriti populističkim obećanjima da će popraviti stanje. Trojka je to potrošila jednom, drugi put neće pronaći plodno tlo. I tu na scenu stupa Schmidt. On hvali projekte i uspješnost vlasti u Kantonu Sarajevo kako bi građani drugih kantona, gradova i općina bili impresionirani i opredijelili se za Trojku.
Zato je sada na potezu Vijeće za implementaciju mira koje bi Schmidta moralo vratiti u okvire mandata. U suprotnom će ionako upitni kredibilitet šefa OHR-a biti potrošen u bescijenje, pa će svaka njegova naredna odluka biti teško provodiva.
Baš kao što su teško provodive njegove izmjene pravila izborne kampanje koje sada i sam Schmidt krši učestvujući u funkcionerskoj kampanji Trojkinih kadrova.
A što se tiče njegovih namjera, Bošnjaci u Kantonu Sarajevo i svim drugim kantonima nisu zaboravili da im je upravo zahvaljujući Schmidtu oduzeto ustavom zagarantovano pravo učešća u vlasti.