data-nosnippet>
Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt dostavio je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija redovni izvještaj o stanju u zemlji, koji obuhvata period od oktobra prošle godine do sredine aprila. O ovom dokumentu raspravljat će se 12. maja, a riječ je o opsežnoj analizi političkih, sigurnosnih i institucionalnih prilika u Bosna i Hercegovina.
U uvodnom dijelu izvještaja Schmidt ocjenjuje da je sigurnosna situacija u Bosni i Hercegovini trenutno stabilna, ali i dalje osjetljiva. Posebno ističe važnu ulogu međunarodnih snaga EUFOR, koje, prema njegovim riječima, imaju ključan stabilizirajući efekat. Ipak, upozorava da politička neslaganja u vezi s temeljnim principima uređenja države, uključujući tumačenje Dejtonski mirovni sporazum, ozbiljno opterećuju rad institucija i doprinose njihovom postepenom slabljenju.
Prema Schmidtovim nalazima, pokušaj međunarodne zajednice da prebaci veću odgovornost na domaće političke aktere nije dao očekivane rezultate. Politički lideri, kako se navodi, nisu pokazali spremnost za prevazilaženje duboko ukorijenjenih razlika niti za ulazak u konstruktivan dijalog o ključnim pitanjima. U izvještaju se također ističe izostanak napretka na putu ka članstvu u Evropska unija, dok pitanje državne imovine ostaje jedno od najvećih otvorenih pitanja, posebno u Federacija Bosne i Hercegovine.
Neriješen status državne imovine, prema izvještaju, direktno utiče na ekonomski razvoj i investicije. Projekti su često pravno blokirani ili zavise od zaobilaženja zakonskih procedura, što se ocjenjuje kao dugoročno neodrživo stanje. Naglašava se da bi rješavanje ovog pitanja u skladu s odlukama Ustavni sud Bosne i Hercegovine otvorilo prostor za investicije i doprinijelo stabilnijem političkom okruženju.
Izvještaj se osvrće i na blokade u zakonodavnoj vlasti, gdje se navodi da su predstavnici SNSD i HDZ BiH koristili mehanizam kvoruma u Domu naroda Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine kao sredstvo političke opstrukcije. Zbog toga brojni zakoni, uključujući one važne za evropske integracije, ostaju neusvojeni.
Istovremeno, rukovodstvo Republika Srpska, prema izvještaju, nastavlja osporavati teritorijalni integritet države uz pojačanu konfrontacijsku retoriku. Posebno se upozorava na odbijanje imenovanja sudija u Ustavni sud BiH, kao i ignorisanje njegovih odluka, što dovodi u pitanje poštivanje Dejtonskog sporazuma.
Značajan dio izvještaja posvećen je djelovanju Milorad Dodik, za kojeg Schmidt navodi da i dalje ima snažan politički uticaj. Posebno zabrinjava kontinuirana retorika usmjerena protiv Bošnjaka, uključujući narative o navodnoj prijetnji i predstavljanje Bosne i Hercegovine kao nefunkcionalne države. U izvještaju se izdvajaju i izjave izrečene tokom komemoracije u Donja Gradina, koje ukazuju na jačanje secesionističke retorike i ideja o političkom ujedinjenju sa Srbija.
Dalje se upozorava na inicijative koje se odnose na promjene ustavnog uređenja, uključujući ideje o formiranju trećeg entiteta, koje dodatno produbljuju političke i etničke podjele. Takvi narativi, kako se navodi, narušavaju ionako krhko povjerenje među konstitutivnim narodima i udaljavaju društvo od procesa pomirenja.
U sigurnosnom segmentu izvještaja izdvojen je slučaj saradnje između Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske i mađarskih vlasti, uključujući otvaranje ureda za borbu protiv terorizma u Banjoj Luci. Schmidt upozorava da ovakvi potezi otvaraju pravna pitanja jer međunarodna policijska saradnja spada u nadležnost državnog nivoa, što je potvrđeno i odlukama Ustavnog suda BiH.
Izborni proces je također ocijenjen problematičnim, uz naglašene nedostatke u identifikaciji birača i mogućim zloupotrebama, što dovodi u pitanje integritet izbora. Uvođenje novih izbornih tehnologija istaknuto je kao nužno, ali i kao proces koji je suočen s političkim opstrukcijama.
U ekonomskom dijelu izvještaja naglašeni su problemi u radu Uprava za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine, gdje političke blokade usporavaju donošenje ključnih odluka. Neriješeni odnosi u raspodjeli prihoda i pitanja međuentitetskog duga imaju direktne finansijske posljedice, dok sredstva od akciza na gorivo ostaju neiskorištena.
Posebna pažnja posvećena je i stanju kulturnih i medijskih institucija. Među njima se izdvaja Univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, čiji pravni i finansijski status nije riješen ni decenijama nakon Dejtona. Istovremeno, finansijski problemi BHRT dovedeni su do kritične tačke, što bi u slučaju prekida rada dodatno oslabilo institucionalni okvir države.
U kontekstu medijskih sloboda ukazuje se na političke pritiske na novinare, posebno u Republici Srpskoj, kao i na smanjenje međunarodne podrške nezavisnim medijima. Državni javni servis, uprkos poteškoćama, zadržava određeni nivo nezavisnosti, dok su entitetski mediji ocijenjeni kao politički pristrasni.
Zaključno, Schmidt upozorava da Bosna i Hercegovina prolazi kroz duboku političku i institucionalnu krizu. Bez suštinskog dijaloga, jačanja institucija i rješavanja ključnih spornih pitanja, postoji realna opasnost od daljnjeg produbljivanja nestabilnosti i slabljenja države.