Predaja pasoša policijskom službeniku na graničnom prelazu većini ljudi djeluje kao sasvim uobičajena procedura.
Putnik preda dokument, službenik ga prisloni na čitač, provjeri podatke na ekranu i nakon kratke provjere odluči može li osoba nastaviti putovanje. Iako sve traje svega nekoliko sekundi, iza tog postupka nalazi se niz provjera u policijskim, graničnim i migracijskim sistemima.
Prilikom skeniranja pasoša prvo se očitavaju osnovni podaci poput imena i prezimena, datuma rođenja, državljanstva, spola, broja pasoša, zemlje izdavanja i roka važenja. Kod biometrijskih pasoša čitač može pristupiti i elektronskom čipu, na kojem se nalazi fotografija vlasnika i drugi podaci koji služe za provjeru identiteta i vjerodostojnosti dokumenta.
Nakon toga sistem provjerava status pasoša. Provjerava se da li je dokument još uvijek važeći, da li je prijavljen kao izgubljen ili ukraden, kao i postoje li informacije o njegovom poništenju ili eventualnim izmjenama. Fotografija iz dokumenta može se uporediti s osobom koja se nalazi ispred službenika.
Na vanjskim granicama Schengenskog prostora podaci se mogu provjeravati kroz različite nacionalne i međunarodne evidencije. Među njima je i Schengenski informacijski sistem (SIS), koji sadrži različita upozorenja povezana s osobama, dokumentima i predmetima. To, između ostalog, može uključivati osobe koje se traže, upozorenja povezana s odbijanjem ulaska, nestale osobe ili predmete koji su povezani s krađama i policijskim postupcima.
Provjera može uključivati i Interpolovu evidenciju izgubljenih i ukradenih putnih dokumenata. Zbog toga pasoš koji je jednom prijavljen kao izgubljen ili ukraden ne treba ponovo koristiti čak ni ako ga vlasnik kasnije pronađe, jer njegov status može ostati označen u sistemu.
Policajac ne vidi sve podatke o vama
Skeniranje pasoša ne znači da službenik na ekranu dobija kompletnu sliku privatnog života putnika. Prilikom uobičajene granične kontrole ne prikazuju se, naprimjer, podaci o tome gdje osoba radi, koliko novca ima na računu, šta kupuje ili sadržaj njenog mobilnog telefona.
Na ekranu se prikazuju informacije relevantne za graničnu kontrolu, identifikaciju putnika i eventualna službena upozorenja.
Za državljane država koje nisu članice Evropske unije mogu se dodatno provjeravati uslovi za ulazak u Schengen. To može podrazumijevati provjeru ranijih boravaka, vize ili boravišne dozvole, eventualnog prekoračenja dozvoljenog perioda boravka, kao i mogućih zabrana ulaska.
Ako provjera potraje nešto duže, to samo po sebi ne znači da je putnik napravio neki prekršaj ili da postoji problem s njim. Dodatno vrijeme može biti potrebno zbog podudaranja ili sličnosti imena s drugom osobom, problema pri očitavanju čipa, oštećenja pasoša ili potrebe da se određeni podaci dodatno provjere.
U takvoj situaciji službenik može zatražiti dodatni dokument, postaviti nekoliko pitanja u vezi s putovanjem ili osobu uputiti na detaljniju graničnu kontrolu.
Zato nekoliko sekundi nakon predaje pasoša zapravo može podrazumijevati više različitih provjera. Ne provjeravaju se samo ime i datum rođenja, već i autentičnost dokumenta, identitet putnika, ispunjavanje uslova za prelazak granice te eventualna upozorenja koja postoje u dostupnim policijskim i migracijskim evidencijama.
