Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida, uputio je reakciju nakon što je zločinac Radislav Krstić tražio puštanje na slobodu, a u pismu priznao i genocid u Srebrenici.
“Nakon Biljane Plavšić, njenog lažnog prihvatanja odgovornosti i lažnog pokajanja za ratne zločine, nakon Darija Kordića i njegovog lažnog iskaza kako bi izašao na slobodu, a nakon izlaska, javno izjavio da bi ‘ponovio sve u sekundu’, sada Radislav Krstić, prvi presuđenik za genocid u Srebrenici, piše, obećava da bi čak i glasao za rezoluciju o genocidu u Srebrenici”, rekao je Tahirović u saopštenju.
Istakao je Krstić treba progovoriti i o grobnicama kao i o nestalima.
“Ako je već tako i zaista smatra da je u Srebrenici počinjen genocid neka pošalje pismo svim zemljama, uključujući i Srbiju, koje su glasale protiv rezolucije ili su bile suzdržane, neka on kao general vojske koja je počinila genocid njima pokaže svoju spremnost da prihvati odgovornost za genocid u Srebrenici. Neka kaže o grobnicama, o nestalim, o planovima kada su 1998. godine izvršili ‘asanaciju terena’ kada su skrivali tijela i premještali masovne grobnice”, kazao je Tahirović.
Pita se “ko je to uradio i po čijem nalogu?”.
“Ako bi bio iskren i napisao istinu o genocidu, sve što zna o najvećem zločinu, grobnicama, planovima, imenima izvršilaca, možda bi i podržali njegov zahtjev. Ovakvo ponašanje je nastavak već ustaljene prakse ratnih zločinaca koji na sve moguće načine pokušavaju izaći na slobodu. Ključno je da smo ih kao zločince doveli u poziciju da sve priznaju. Krstić je u svom prvom zahtjevu priznao zločin u i oko Srebrenice, sada je priznao genocid”, istakao je Tahirović.
Bivši komandant Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS) Radislav Krstić, osuđen na 35 godina zatvora zbog pomaganja u genocidu u Srebrenici u julu 1995. godine, ponovo je tražio od Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS) prijevremeno puštanje na slobodu.
Krstić je prva osoba koju je Haški tribunal osudio za učešće u genocidu u Srebrenici. Uz zahtjev za prijevremeno puštanje, kojeg je podnio u januaru 2024. godine, u junu ove godine dodao je i pismo u kojem nakon 26 godina u zatvoru traži puštanje na slobodu, koje je na njegov zahtjev, putem MMKS-a, upućeno javnosti.
Pismo je napisano nakon što je usvojena Rezolucija o danu sjećanja na genocid u Srebrenici u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija. Na početku, osvrnuo se na Rezoluciju.
“Za ovu Rezoluciju glasam i ja iako nemam pravo glasa. Nemam pravo glasa jer se u ovoj Rezoluciji spominje i moje ime. Moje ime se spominje jer sam pomagao i podržao genocid. Moje ime se spominje jer sam počinio krivično djelo nezamislivo i neoprostivo. Ne tražim oproštaj, ne tražim opravdanje, ne tražim razumijevanje jer znam da ne mogu i ne trebam da ga dobijem”, napisao je.
Ovaj osuđeni ratni zločinac u pismu tvrdi i da “svakog trenutka i svakog dana” misli na žrtve genocida u Srebrenici, ali i da zna da “majka i sestra nevino stradalog neće povjerovati da su ove riječi iskrene”, te da njegove riječi “ne mogu da ublaže bol i umanje patnju koja nikad neće nestati”.
Naveo je da prihvata presude Tribunala iz 2001. i 2004. godine kojima je utvrđeno da su snage VRS-a počinile genocid protiv Bošnjaka u Srebrenici u julu 1995. godine.
Puštanje na slobodu zatražio je, između ostalog, na osnovu priznanja, ali i narušenog zdravlja te odsluženih godina u zatvoru.