Banjalučka politička analitičarka Tanja Topić govorila je o političkoj situaciji u entitetu Republika Srpska, posebno se osvrnuvši na stanje u opoziciji, odnose sa Beogradom i Zagrebom, te mogućnosti da bjegunci od pravde – Milorad Dodik, Nenad Stevandić i Radovan Višković – konačno odgovaraju pred zakonom.
Opozicija u RS-u: Podjele, pritisci i unutrašnje slabosti
U opozicionim redovima u RS-u trenutno vladaju ozbiljna previranja. Unutar SDS-a sve su izraženije kritike na račun stranačkog rukovodstva, dok predsjednik stranke Milan Miličević i dalje umanjuje značaj tih unutrašnjih tenzija. Topić podsjeća na svoju raniju izjavu da iza tih potresa možda stoji politički vrh u Beogradu, i to zbog Miličevićeve podrške studentskim protestima u Srbiji, koji već mjesecima zahtijevaju smjenu režima i raspisivanje vanrednih izbora.
„Dovoljno je da vlast u Beogradu ili Zagrebu ‘kihne’, a mi se ovdje istog trenutka prehladimo – i to hronično“, kaže Topić, upozoravajući na ozbiljne posljedice stranog miješanja u političke tokove u BiH. Prema njenim riječima, problem nije briga Zagreba i Beograda za sunarodnjake, već slanje kontradiktornih i često ucjenjivačkih poruka.
Dvostruke poruke iz Beograda i politička ovisnost
Iako Aleksandar Vučić javno izjavljuje da poštuje teritorijalni integritet BiH, istovremeno, na zajedničkim nastupima s Miloradom Dodikom, tolerira i prešutno podržava narative o secesiji, razdruživanju i vojnim savezima s drugim državama. Sličnu dvoličnost Topić vidi i kod Zagreba, koji nominalno podržava ulazak BiH u EU i NATO, ali uz uvjete koje diktira HDZ BiH – što se lako može protumačiti kao politička ucjena.
Kao paradoks navodi da Zagreb podržava evropski put BiH, ali istovremeno štiti političke aktere koji šire euroskepticizam i predviđaju raspad Evropske unije.
Postoji li politička opcija u RS-u nezavisna od Beograda?
„Jedina politička snaga koja otvoreno kritikuje uticaj Srbije u RS-u je Lista za pravdu i red Nebojše Vukanovića“, ističe Topić. Vukanović je podržao studentske proteste u Srbiji bez da je naišao na otpor unutar svoje partije – za razliku od Miličevića, koji trpi pritiske iznutra. To, smatra Topić, pokazuje koliko je opozicija u RS-u kompromitovana uticajem Beograda.
Podsjeća i na period kada je PDP imao podršku Beograda, a domaća javnost je bila bombardovana narativima o britanskim obavještajcima koji navodno pomažu opoziciju – iako nikakvi dokazi za to nikada nisu objavljeni.
Opozicija kao „rezerva“ vlasti
Prema Topić, problemi opozicije ne svode se samo na sličnu retoriku i programe kao kod vladajućih stranaka. „Dio opozicije u RS-u zapravo predstavlja produženu ruku vlasti. Neki političari čekaju da im se bace mrvice, dok drugi, zahvaljujući vezi sa vlastima, nesmetano vode privatne poslove.“
Umjesto da fokus usmjere na borbu protiv režima, opozicioni lideri se sve češće međusobno sukobljavaju putem medija i iznose „prljav veš“, dodaje. Rezultat takve strategije jeste ideološki i društveni vakuum – prazna, demoralizovana opozicija, i jednako frustrirani građani.
Sankcije, međunarodna scena i Dodikova pravna saga
Američka administracija je, čini se, rješavanje bh. krize prebacila na EU, dok zemlje poput Njemačke, Francuske i Velike Britanije igraju aktivniju ulogu u potiskivanju secesionističkih narativa iz RS-a.
Istovremeno, Milorad Dodik pokušava izlobirati ukidanje američkih sankcija, koje su mu izrečene još u prvom mandatu Donalda Trumpa. „Kada su uvedene, bilo je podsmijeha, a danas se milioni troše da se ukinu. Njemačka kada uvede sankcije, reaguje se ‘dugim cijevima’, a Trump se dočekuje kao mesija“, upozorava Topić.
Ima li nade za pravdu?
Na pitanje može li se očekivati da bjegunci od pravosuđa – Dodik, Stevandić i Višković – budu privedeni, Topić izražava skepsu. „U BiH je vladavina prava svedena na karikaturu. Ključne institucije predvode ljudi postavljeni po stranačkom ključu, lojalni partijama, a ne zakonima i Ustavu. Pravila važe za sve osim za političku elitu.“
Kao dodatni apsurd navodi praksu da međunarodna zajednica insistira na domaćim rješenjima, iako je svjesna da domaći političari vladaju zahvaljujući korupciji, autoritarnosti i uništavanju institucija.
„Teško je povjerovati da će iko iz političke kaste zaista odgovarati za bilo šta. Građanima ostaje samo da vode ‘Facebook bune’ i tako učestvuju u ovom teatru propasti“, zaključuje Topić.