data-nosnippet>
U odgovoru koji je Vijeće ministara BiH dostavilo državnom zastupniku Jasminu Emriću, a u vezi s razrješenjem direktora Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) Darka Ćuluma, jasno je navedeno da je Zakonom o SIPA-i propisano kako „Savjet ministara razrješava direktora i zamjenika direktora prema uslovima i procedurama koje provodi Nezavisni odbor”.
Međutim, uloga Nezavisnog odbora PS BiH duboko je kompromitovana – ne samo u slučaju Ćuluma, već i u slučaju Zorana Galića. Odbor već duže vrijeme pokazuje kontinuitet nepostupanja, selektivnog provođenja zakona i djelovanja po političkoj liniji.
To potvrđuje i izostanak reakcije kada je Darko Ćulum u septembru 2023. prisustvovao stranačkom sastanku organiziranom od strane Staše Košarca, na kojem se govorilo o povlačenju „srpskih kadrova“ iz državnih institucija. Iako je taj čin bio direktno suprotan Zakonu o SIPA-i, disciplinski postupak protiv Ćuluma nije nikada pokrenut. On je na čelo SIPA-e došao s pozicije direktora Policije RS.
Još 8. jula 2024. godine, tadašnji zamjenik direktora SIPA-e pobjegao je od hapšenja i ilegalno napustio BiH, prešavši u Hrvatsku. Ni tada Nezavisni odbor nije reagovao, niti je pokrenuo postupak utvrđivanja odgovornosti.
Nezavisni odbor sastavljen je od članova iz reda tri konstitutivna naroda, a odluke ne mogu biti donesene bez prisustva predstavnika svih naroda. Upravo politička zavisnost i nesudjelovanje pojedinih članova onemogućili su pravovremeno rješavanje slučaja Zorana Galića. Umjesto da se utvrdi njegova odgovornost, Vijeće ministara ga je razriješilo na vlastiti zahtjev u oktobru 2024. godine, iako je formalno-pravno bio bjegunac od bh. pravosuđa. Tako je BiH gotovo četiri mjeseca imala bjegunca na funkciji zamjenika direktora SIPA-e, dok je na čelu Agencije ostao čovjek koji je otvoreno kršio ustavni poredak.
Nezavisni odbor nije adekvatno reagovao ni u martu 2025. kada je Darko Ćulum raspustio uposlenike SIPA-e u Banjaluci, nakon što je MUP RS došao pred zgradu Agencije. Odbor je, protivno zakonu, čak opravdao Ćulumove poteze, tvrdeći da je “ispoštovao 8. mart”, jer je tobože ranije pustio radnike kućama. Sankcija nije bilo.
Nekoliko dana kasnije, Ćulum podnosi ostavku i prije zvaničnog razrješenja prelazi u MUP RS. Pojavljuje se na njihovim događajima i djeluje po neustavnim zakonima koje je Narodna skupština RS donijela 27. februara. Nakon skoro četiri mjeseca odsustva, vraća se u SIPA-u – bez ikakvih posljedica. Uzima službeni automobil i nastavlja s radom, kao da se ništa nije dogodilo. Jedina “kazna” bila mu je obustava plaće jer nije dolazio na posao.
Predsjednik Nezavisnog odbora Enes Obralija može iznositi lične stavove, ali oni nemaju nikakav pravni učinak. Sjednica odbora još uvijek nije zakazana, a po ustaljenom obrascu – odluke se ne očekuju. Time Vijeće ministara BiH ostaje vezanih ruku kada je riječ o formalnom razrješenju Ćuluma.
Pritom, Odbor je mogao jednostavnom provjerom utvrditi da je Ćulumu mandat istekao još u julu 2020. godine, te da je stekao uslove za penziju. Također, pokazali su nemar i pri raspisivanju konkursa za zamjenika direktora SIPA-e – pozicija koja ostaje upražnjena zbog političke trgovine unutar državne koalicije.
Iz stranaka Trojke, ni jučer ni danas, nije stigla nijedna reakcija na Ćulumov povratak. Postavlja se pitanje: je li sve unaprijed dogovoreno?
Prilika za njegovo razrješenje propuštena je 20. marta, kada su ministri iz SNSD-a bili spremni podržati razrješenje na osnovu ostavke. No, tada su HDZ i Trojka to odbili, navodeći da SIPA ne smije ostati “obezglavljena”.
Povratak Ćuluma u SIPA-u šamar je cijelom Vijeću ministara BiH, pravosuđu, ali i svakom zakonu na koji se ta institucija poziva. Zamislite bilo koju drugu funkciju na kojoj neko mjesecima ne dolazi na posao, paralelno radi za drugu instituciju, i zatim se bez posljedica – vrati. Očito, u BiH je to moguće.
Ovaj slučaj najbolje oslikava političku i pravosudnu krizu u kojoj se nalazi država.
Na kraju, vrijedi podsjetiti: prema Zakonu o SIPA-i, Ćulum nije smio prisustvovati stranačkom sastanku. A sve ostalo što je uradio – samo je nastavak sistemske neodgovornosti.