Domaća proizvodnja mesa ne može pratiti potrebe tržišta. U prvih šest mjeseci iskazan je deficit od 245 miliona maraka nepokrivenosti uvoza izvozom. Zajedno sektor poljoprivrede i prehrambene industrije u manjku je oko dvije milijarde maraka.
Uvoz mesa raste iz godine u godinu. Samo u prvih sedam mjeseci, prema podacima Vanjskotrgovinske komore, BiH je potrošila više od 381 milion KM na uvoz, dok je izvoz iznosio tek oko 30 miliona KM.
“Puno više uvozimo nego što izvozimo. Praktično, ne izvozimo ništa. Lično, ne znam šta bismo mogli izvesti, jer ovdje se kompletna poljoprivredna proizvodnja zasniva na uvozu. Iz godine u godinu sve je manja proizvodnja. Tovovi su ugašeni, to je proizvodnja koja je na izdisaju”, ističe Nedžad Bićo, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača Federacije BiH.
Ekonomisti naglašavaju da ovakav odnos uvoza i izvoza dodatno pogoršava trgovinski bilans i ugrožava domaće farmere. Potencijal za razvoj stočarstva postoji, ali proizvođači ne mogu konkurisati velikim količinama i nižim cijenama iz inostranstva.
“Već godinama, pa i decenijama smo imali pogrešne vidove poticaja. Imali smo aranžman s Turskom o izvozu mesa iz Bosne i Hercegovine, ali urađen na jako loš način. Praktično, nismo izvozili stvarno naše meso, nego je bilo omogućeno da uvozimo stoku i da je odmah u BiH pretvorimo u meso i izvozimo. A to nije pravo rješenje”, upozorava ekonomski analitičar Igor Gavran.
Semberski stočari kažu da je zbog agrarne politike kakvu se provodi samo u toj regiji u protekliuh pet godina ugašeno više od 10.000 proizvodnih gazdinstava.
“Dugi niz godina pričamo o zaštiti domaće prioizvodnje, o nekim stvarim koje su suštinske za proizvođača, ali ne nailazimo na odgovor tih političara. I ovih dana njih interesuju fotelje i kako će podići cijenu struje, a i hrana će doći vrlo brzo na megdan i morat će shvatiti da flašica vode ne može biti skuplja od litre mlijeka”, ističe Savo Bakajlić, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača Semberije i Majevice.
Neophodno je, navode izgraditi jasnu strategiju razvoja poljoprivrede i stočarstva, ulagati u kvalitet, moderne tehnologije i standarde koji odgovaraju pravilima Evropske unije. Na taj način Bosna i Hercegovina bi mogla urediti vlastito tržište, bolje povezati proizvođače i potrošače te otvoriti vrata izvozu na strana tržišta, nudeći kvalitetne domaće proizvode i specijalitete.
Na kraju, građani se s pravom pitaju za koga radi ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Staša Košarac, za čijeg su mandata loše izvozne brojke postale još gore!?