Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija na sjednici u New Yorku raspravljalo je o situaciji u Bosni i Hercegovini.
Na sjednici se obratio predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić, a njegov govor prenosimo u nastavku:
Dame i gospodo,
Na samom početku želim izraziti zahvalnost svima vama zbog odluke kojom se produžava mandat misiji Althea u Bosni i Hercegovini. Hvala vam kao stalnim predstavnicima vaših država, a posebno upućujem zahvalnost stalnom predstavniku Grčke.
Današnje moje izlaganje u ime Bosne i Hercegovine najvećim dijelom se odnosi na protekli šestomjesečni period, predstavljen kroz Izvještaj Ureda visokog predstavnika.
Kao što smo mogli primijetiti iz navedenog izvještaja, proteklih šest mjeseci u Bosni i Hercegovini obilježeno je nizom političkih kriza, koje su u najvećoj mjeri bile povezane sa sudskim postupkom protiv Milorada Dodika i presudom Suda BiH, donesenom po tom pitanju, a koja je pravni osnov imala u izmjenama Krivičnog zakona nametnutog od strane visokog predstavnika.
Cilj tih političkih kriza, koje su se manifestovale kroz formiranje paralelnih političkih, sudskih i drugih institucija, bio je stvaranje uslova za secesiju Republike Srpske od Bosne i Hercegovine.
Nametanje određenih odluka od strane Christiana Schmidta iskorišteno je tek kao povod za izazivanje krize, dok je stvarni uzrok – dugoročna namjera da se izazivanjem nestabilnosti postigne secesija dijela Bosne i Hercegovine.
Takva politika Dodikovih vlasti i institucija RS trenutno je zaustavljena angažmanom međunarodnih faktora, ali sam uvjeren da će se aktivnosti usmjerene na taj cilj i dalje nastaviti.
U međuvremenu, ovakav razvoj događaja otvorio je raspravu, kako unutar BiH, tako i među međunarodnim akterima prisutnim u zemlji, o budućnosti OHR-a i opravdanosti njegovog postojanja.
Napadi kojima svjedočimo na OHR u suštini su prikriveni napadi na Christiana Schmidta kao osobu koja obavlja funkciju visokog predstavnika. Krajnji cilj tih napada nije Schmidt lično, već ukidanje OHR-a iz političkog života BiH. Uklanjanjem OHR-a eliminisao bi se i jedan cijeli aneks Dejtonskog mirovnog sporazuma, čime bi bio ozbiljno ugrožen, pa čak i potencijalno srušen, sam mirovni poredak u Bosni i Hercegovini.
Dame i gospodo,
Pripadnik sam onih koji su oštro kritikovali Schmidta i njegove odluke.
Ali, radi istine, moram istaći da odluke i potezi koje je donosio nisu bili isključivo njegovo djelo.
Radio je u punoj koordinaciji s predstavnicima međunarodne zajednice u BiH, a vrlo često je postupao na njihovo izričito insistiranje i zahtjev.
Njegove odluke, ali i politika određenih međunarodnih aktera koji su imali presudan utjecaj na Schmidta, nerijetko su bile usmjerene ka jačanju i podršci jednoj političkoj opciji te zastupanju interesa susjedne države u BiH.
Ponovo moram podsjetiti da je postojanje OHR-a sastavni dio Dejtonskog mirovnog sporazuma, precizno definisan Aneksom X.
Ovlasti OHR-a navedene su u članu V Aneksa X DPA, a na osnovu tog člana kasnije su uvedene i tzv. “Bonske ovlasti.”
Godine 2008., Vijeće za provedbu mira usvojilo je odluku o tzv. 5+2 uslova, koje je potrebno ispuniti da bi se OHR zatvorio.
Sve formalne pretpostavke za postojanje i funkcionisanje OHR-a, dakle, i dalje postoje.
Istovremeno, ne postoji nijedna formalna pretpostavka za njegovo ukidanje ili izmještanje izvan BiH, jer uslovi iz 2008. godine – poznati kao 5+2 – još uvijek nisu ispunjeni.
Postoji, dakle, samo politička želja pojedinih domaćih, ali i vanjskih aktera, da se OHR eliminiše.
Realizacija takvih planova predstavljala bi udar na sadašnju ustavnu strukturu BiH, potencijalno ugrozila sam mirovni aranžman i otvorila put ka novim, još ozbiljnijim krizama u zemlji i regionu.
Podsjećam da današnja struktura Bosne i Hercegovine nije rezultat prirodnog društvenog ili političkog dogovora, već proizvod mirovnog sporazuma s kojim, u stvarnosti, nije zadovoljna nijedna strana u BiH – pa čak ni susjedne zemlje koje su učestvovale u ratu i agresiji.
Trenutni model na kojem BiH funkcioniše, a koji visoki predstavnik pogrešno naziva “etničkim balansom moći”, zapravo je etnički disbalans moći – koncept koji sam po sebi stvara sukobe.
Nažalost, proteklih trideset godina od završetka rata svakodnevno to potvrđuju.
Ukidanje, premještanje ili slabljenje nadležnosti OHR-a, definisanih članom V Aneksa X DPA, u suštini bi značilo odustajanje od samog Dejtonskog sporazuma. Posljedice toga nije teško naslutiti.
Zbog svega navedenog, osjećam obavezu da pokušam ponuditi moguća rješenja za sadašnju situaciju, koja se tiče sudbine OHR-a i stabilizacije Bosne i Hercegovine.
Po mom mišljenju, postoje dvije opcije:
Prva – imenovanje novog visokog predstavnika i zadržavanje institucije OHR-a u BiH sa svim postojećim ovlastima prema članu V Aneksa X DPA. To je kratkoročno rješenje.
Druga opcija je kompleksnija, ali dugoročno i trajno rješenje.
Njena suština leži u potrebi da Bosna i Hercegovina postane istinski demokratska država, da se ukine diskriminacija vlastitih građana u oblasti ljudskih prava, da se napusti konfliktni koncept “etničkog balansa” i da se ustavno zaštite individualna ljudska prava i principi pravne države, čime bi BiH postala spremna za integraciju u Evropsku uniju.
Zato ovdje, pred vama, apelujem da svi koji žele dobro Bosni i Hercegovini podrže početak tranzicijskog perioda, u kojem ćemo, uz vašu pomoć, sprovesti nužne ustavne i druge reforme i stvoriti modernu demokratsku državu sa vladavinom prava.
Vrijeme za tranziciju i evoluciju političkog i pravnog sistema u BiH je došlo – i moramo ga započeti bez daljeg odlaganja.
Sve drugo predstavljalo bi opasno poigravanje sa sigurnošću i stabilnošću ne samo Bosne i Hercegovine, već i cijelog regiona, pa i evropskog kontinenta.
Dame i gospodo, moja je obaveza bila da vam ovo danas, na ovom mjestu, kažem.
Hvala vam na pažnji.