BiH i Poljska tradicionalno njeguju dobre odnose, a o tome kako se saradnja može opisati u ovim izazovnim vremenima, šta se može unaprijediti te šta vidi kao glavne nedostatke za Klix.ba govorio je ambasador Poljske u BiH Andrzej Jasionowski.
Andrzej Jasionowski rođen je 29. novembra 1964. u Lodzu. Diplomirao je i magistrirao na Fakultetu prava i administracije Univerziteta u Varšavi 1991.
Sa Ministarstvom vanjskih poslova povezan je od 1992. gdje je obavljao niz funkcija. Od konzula, posebnog odjela za poljsku dijasporu, a onda i funkcije ambasadora. Od 2009. do 2014. ovu funkciju obnašao je na poziciji ambasadora Poljske u Srbiji, a od 2018. do 2023. isti posao obavljao je u Hrvatskoj. Od 1. decembra 2023. Jasionowski preuzeo je dužnost ambasadora Republike Poljske u BiH.
Politička kriza i uloga međunarodne zajednice
Na početku razgovora za Klix.ba osvrnuli smo se na posljednja dešavanja na političkoj sceni BiH i odluke koje je donijela Narodna skupština RS-a (NSRS) te na pitanje da li smatra da se država hrabro nosila s ovim odlukama ili se previše oslonila na međunarodnu zajednicu.
“Od proljeća prošle godine posmatrao sam kako se u BiH produbljuje politička kriza. Isprva se činilo da će biti slična brojnim prethodnim, ali se ovaj put pokazalo da je dublja i složenije prirode. Odluke NSRS, donesene uz punu koordinaciju s izvršnom vlašću RS-a, zapravo dovode u pitanje suverenitet države i njenu teritorijalnu cjelovitost. Poljska, kao članica Vijeća za implementaciju mira (PIC), ima jasno stajalište o ovom pitanju: sve takve aktivnosti štete Bosni i Hercegovini i nisu u skladu s Dejtonskim sporazumom. Pri tome treba imati u vidu da za političku krizu u BiH nisu odgovorne samo vlasti Republike Srpske. Primjećujem nedostatak volje za kompromisom i saradnjom i kod mnogih drugih političara, koji samo deklarativno podržavaju evropske integracije. Iako su te aktivnosti manje vidljive, jednako su štetne za budućnost BiH”, naveo je ambasador na početku razgovora.
Zatim se osvrnuo i na međunarodnu zajednicu.
“Obzirom da pitate o međunarodnu zajednicu, države članice PIC-a jasno su izrazile svoje mišljenje o djelovanju vlasti RS. Međutim, nije zadatak međunarodne zajednice da interveniše u unutarnja pitanja BiH. Svaka država ima vlastite institucije koje trebaju reagovati na takve destruktivne aktivnosti. Efikasnost tih institucija svjedoči o funkcionalnoj vladavini prava u zemlji. Nedostatak te efikasnosti treba da motiviše vlasti na daljnje reforme institucija. Kao međunarodna zajednica, uvijek smo spremni pružiti podršku vlastima BiH u procesu tih reformi. Sa zabrinutošću primjećujem da političke krize i međuetnički sukobi zasjenjuju glavni problem s kojim se Bosna i Hercegovina danas suočava – brzo napredujuća depopulacija. Bez obzira na nacionalnost – Srbi, Bošnjaci i Hrvati – čim im se ukaže prilika, traže bolji život u inostranstvu, najčešće u zemljama Evropske unije. Aktuelna politička kriza ovu tendenciju samo dodatno učvršćuje. Ako se trenutni tempo depopulacije nastavi, nije isključeno da će za deset godina u Bosni i Hercegovini ostati samo milion i po stanovnika – političara, njihovih zavisnika i penzionera. Volio bih kada bi političari svoj entuzijazam usmjerili upravo na ovaj problem, umjesto na neprekidne svađe koje traju već 30 godina”, pojasnio je.
Uzevši u obzir njegovu pozadinu kao pravnika, ambasadora smo pitali i kako komentira činjenicu da političke partije u BiH sve češće govore o tome kako je u slučaju Milorada Dodika i drugih došlo do “pravne trgovine” koja se odvijala uz pritisak međunarodne zajednice.
“Kao pravnik i diplomata, u potpunosti razumijem osjetljivost pitanja koja se odnose na sudske odluke i dosljedno se pridržavam principa da ih ne komentarišem. To, međutim, ne znači da ne analiziram izazove s kojima se Bosna i Hercegovina suočava u tom pogledu. Također prepoznajem političke rizike koji mogu proisteći iz različitih pristupa rješavanju tih pitanja. Ipak, moja uloga nije da dajem savjete ovdašnjim vlastima niti da na njih utičem putem javnog izražavanja mišljenja. Moj zadatak je da analiziram te izazove i prenesem tu analizu svojoj centrali, koja treba imati što potpuniju sliku političke i društvene situacije u zemlji u kojoj obavljam svoju dužnost. Načelno smatram da je od ključne važnosti očuvanje institucionalnog integriteta i nepristrasnosti, te da se ovakva pitanja trebaju razmatrati isključivo u okviru nadležnih institucija, a ne kroz medijske interpretacije. Upravo tako zamišljam funkcionisanje istinskog pravnog poretka”, pojasnio je on.
Predsjedavanje EU i saradnja s BiH
Od januara pa sve do 1. jula, Poljska je predsjedavala Vijećem EU. Paralelno s tim, BiH je i dalje u svojevrsnom ćorsokaku kada su u pitanju EU integracije. Tim povodom, ambasador je govorio i o tome koliko je BiH iskoristila pomoć Poljske u tom periodu.
“Poljsko predsjedavanje Vijećem EU poklopilo se s periodom najveće političke krize u BiH od potpisivanja Dejtonskog sporazuma – krize koja, uostalom, traje već više od godinu dana. Nije se moglo očekivati značajniji napredak od države koja se suočava s tako ozbiljnim izazovima. Ipak, želim naglasiti da je Poljska imala preliminarno rezervisan termin za međuvladinu konferenciju, u slučaju da bi domaći političari uspjeli postići konsenzus. To je bio izraz podrške koju Poljska pruža euroatlantskim aspiracijama Bosne i Hercegovine. Nažalost, do tog konsenzusa nije došlo. Tema poljskog predsjedavanja bila je sigurnost, a iz iskustva znamo da prisustvo u euroatlantskim strukturama doprinosi stabilizaciji sigurnosne situacije. Kao glavni uspjeh možemo istaknuti usvajanje uredbe EU SAFE – Instrumenta za jačanje sigurnosti Evrope. Države članice moći će aplicirati za povoljne zajmove za ulaganja u odbranu u ukupnom iznosu od 150 milijardi eura. Poljska je od ulaska u EU, dakle već više od 20 godina, zagovornik proširenja i to ostaje. Kao dokaz toga, želim naglasiti da su tokom poljskog predsjedavanja otvorena dva pregovaračka klastera s Albanijom, te zatvoreno cijelo pregovaračko poglavlje (Javne nabavke) s Crnom Gorom. Trenutno su to zemlje koje najbrže napreduju na putu ka EU”, istaknuo je on.
Dotakao i određenih pozitivnih primjera.
“Vraćajući se na Bosnu i Hercegovinu, treba istaći da je u proteklih šest mjeseci konačno potpisan sporazum s europskom agencijom Frontex (sa sjedištem u Varšavi), kao i da je dogovoren preliminarni, čekamo konačnu verziju, nacrt Agende reformi. Poljsko predsjedavanje također je obnovilo praksu pozivanja ministara vanjskih poslova zemalja kandidata na neformalne sastanke ministara vanjskih poslova EU. Zahvaljujući tome, ministar Elmedin Konaković je u posljednje vrijeme dva puta posjetio Varšavu i razgovarao s ministrom Radosławom Sikorskim. I to pokazuje koliko ozbiljno shvatamo naše izjave o podršci pristupanju Bosne i Hercegovine Europskoj uniji”, naveo je on.
Osnova odnosa svake zemlje je ekonomija. Tokom razgovora osvrnuli smo se na ekonomsku saradnju BiH i Poljske te šta se u tom pogledu može unaprijediti.
“U pogledu odnosa s Poljskom, i ove godine bilježimo kontinuirani rast trgovinske razmjene, uz značajan suficit na strani poljskog izvoza. Poljski izvoz u Bosnu i Hercegovinu porastao je zadnju godinu čak za 10%, dok je uvoz iz BiH u Poljsku zabilježio pad od 2,5%. Poljska trenutno učestvuje s 3,12% u ukupnoj vanjskotrgovinskoj razmjeni BiH. Dok je 2020. godine uvoz iz Poljske iznosio 216 miliona eura, u 2024. godini ta cifra je dostigla 466 miliona eura. Trgovinska razmjena s BiH je za Poljsku vrlo povoljna – prošle godine ostvarili smo trgovinski suficit od oko 350 miliona eura (u 2023. oko 303 miliona eura). Ipak moram naglasiti da me posebno raduje što je tokom 2024. godine realizovana značajna transakcija isporuke tramvaja za Sarajevo, proizvedenih u fabrici Stadler u poljskom gradu Siedlce. Također, s velikim zadovoljstvom pozdravljamo odluku Kantona Sarajevo o kupovini 10 novih trolejbusa ‘Trollino 18’, koje proizvodi Solaris – vodeći poljski proizvođač vozila za javni prevoz u Evropi”, objašnjava on.
Ono što ga raduje jeste rast i saradnja u oblasti turizma.
“Oni dolaze da obiđu Mostar i Sarajevo, ali sve češće i druge destinacije kao što su Blagaj, Konjic, Bihać, Jajce ili Banja Luka. U BiH dolaze organizovane grupe Poljaka preko poljskih turističkih agencija, ali također individualni turisti, koji posjećuju BiH prilikom ljetovanja na Jadranu u Hrvatskoj ili Crnoj Gori. Sve popularniji postaje planinski turizam, te rafting na Neretvi ili Uni. Naravno veliki broj turista iz Poljske posjećuje također Međugorje. Turisti iz Poljske su u prvoj desetini nacija koje najviše posjećuju BiH i to se pokazalo 2024. godine kada Poljaci ostvarili približno 73.372 noćenja. Ponosni smo na dinamičan razvoj poljske aviokompanije PLL LOT, koja je uvela sedam redovnih letova sedmično na relaciji Sarajevo-Varšava. Ova direktna linija značajno približava naše dvije zemlje i doprinosi jačanju veza između Poljske i BiH. Bh. dijaspora često koristi ovu rutu za putovanja prema Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi, dok sve veći broj građana BiH bira Poljsku kao destinaciju za kraća turistička putovanja, poput city break odmora. Moram priznati da su svi koji posjete Poljsku uvijek pozitivno iznenađeni. Kada je riječ o vanjskotrgovinskoj razmjeni i turizmu, izuzetno smo zadovoljni dosadašnjim rezultatima”, mišljenja je.
Međutim, prostor za daljnje unapređenje saradnje vide u oblasti direktnih investicija iz Poljske.
“Nažalost, one su i dalje na relativno niskom nivou – iznose svega nekoliko desetina miliona eura. Jedan od ključnih izazova za strane investitore, uključujući i one iz Poljske, jeste pravna nesigurnost kada je riječ o vlasničkim pravima nad imovinom. To je, između ostalog, posljedica političke situacije u zemlji. Također, ne treba zanemariti činjenicu da poljski investitori pažljivo prate međunarodne indekse percepcije korupcije u zemljama u koje planiraju ulagati. Sve to zajedno utiče na njihovu spremnost da dugoročno investiraju. Stoga smatramo da je poboljšanje ukupne investicijske klime, kroz jačanje pravne sigurnosti, transparentnosti i predvidivosti, od suštinskog značaja za privlačenje većeg broja ozbiljnih investicija iz Poljske”, poručuje on.
Dio karije, Jasionowski je posvetio radu Odjelu za poljsku dijasporu pri Ministarstvu vanjskih poslova Poljske. Poljska, baš kao i BiH, ima veliku dijasporu i u dobroj mjeri računa na nju i u ekonomskom pogledu. U tom kontekstu, razgovarali smo o prednostima i manama bh. pristupa dijaspori i poređenju s poljskom strategijom.
“U pitanju dijaspore, u slučaju Poljske treba razlikovati dvije grupe: Poloniju i Poljake u inostranstvu. Polonija predstavlja zajednicu osoba rođenih izvan Poljske, čiji su preci napustili Poljsku ne vlastitim izborom, već zbog historijskih događaja. Oni su sačuvali veze s tradicijom i nacionalnom kulturom. Veze s Poljskom doživljavaju kao dio porodične historije, a time i vlastite. Poljaci u inostranstvu su, s druge strane, grupa poljskih državljana koji su historijski naseljavali i još uvijek žive na područjima (uglavnom u istočnoj Evropi – Okrug Vilnius, Grodnenska oblast, Lavovska oblast), a koje su politički događaji i granični sporazumi (posebno nakon Prvog i Drugog svjetskog rata) ostavili izvan teritorije Republike Poljske”, objasnio je.
Brojnost Polonije i Poljaka koji žive izvan Poljske procjenjuje se na 18-20 miliona. Trećinu ove grupe čine Poljaci rođeni i oblikovani u Poljskoj, dok su ostali osobe poljskog porijekla s različitim stepenom povezanosti s Poljskom. Polonija i Poljaci u inostranstvu nalaze se na šestom mjestu u svijetu po brojnosti u odnosu na populaciju zemlje porijekla.
“Što se tiče pristupa poljskoj dijaspori koja živi u inostranstvu, ona je jedan od prioriteta poljske vanjske politike. To uključuje osiguranje ostvarivanja prava Polonije i Poljaka u zemljama boravka, posebno mogućnost očuvanja poljske kulture, podršku poljskom obrazovanju, kulturi i tradiciji, aktivaciju Polonije i Poljaka u zemljama boravka, podršku povratku u domovinu i održavanje kontakata s Poljskom. Poljska, u okviru programa ‘Vladine strategije saradnje s Polonijom i Poljacima u inostranstvu’, nastoji stvoriti, učvrstiti i ojačati globalnu mrežu uticaja Poljaka koji žive u inostranstvu i osoba poljskog porijekla. Poljska zajednica širom svijeta nije samo subjekt poljske politike prema dijaspori, već i dio poljske javne i ekonomske diplomatije. Ključ za postizanje ovog cilja je stvaranje poljskih zajednica koje su dobro integrisane ne samo s državom porijekla, već i s državom u kojoj trenutno žive, uključujući aktivno angažovanje u lokalnim zajednicama”, pojasnio je ambasador.
Dio karijere ambasador proveo i u odjelu za dijasporu Poljske (Foto: T. S./Klix.ba)
Poljska politika prema dijaspori podržava Poljake koji žive u inostranstvu i osobe poljskog porijekla u preuzimanju društvenih i građanskih aktivnosti s ciljem dvosmjerne integracije u lokalne zajednice – s jedne strane uključivanje u društvo zemlje boravka, a s druge očuvanje veza s Poljskom.
“Politika prema dijaspori sve više naglašava pitanja građanskog obrazovanja i jačanja prosocijalnog ponašanja. Paralelno s tim, ojačava patriotske stavove i osjećaj ponosa na postignuća Poljske i Poljaka, kako u prošlosti, tako i danas. Treba dodati da je, osim vladine strategije saradnje, važan aspekt i ekonomska i finansijska situacija Poljske na međunarodnoj sceni. Što je zemlja jača i bolje pozicionirana, to je veće interesovanje za povratak Poljaka u domovinu. Vlasti u Poljskoj pripremaju posebne programe za povratnike, što doprinosi daljem razvoju i jačanju položaja zemlje. U slučaju BiH primjećujemo ne samo odlazak iz zemlje, već i nedostatak jasnog identifikovanja s državom kao takvom. U većini slučajeva to se manifestuje kroz pripadnost određenoj etničkoj grupi, bez obzira da li su to Bošnjaci, Hrvati ili Srbi. U takvim okolnostima, saradnja s dijasporom u korist dobra i razvoja same države Bosne i Hercegovine je znatno otežana i ne doprinosi pozitivno ni funkcionisanju zemlje ni njenoj poziciji na međunarodnoj sceni. U ovom kontekstu ne govorimo samo o općem pojmu dijaspore kao takve, već de facto o jasno definisanoj bošnjačkoj, hrvatskoj i srpskoj dijaspori. U slučaju Poljske takva podjela ne postoji i zato govorimo o Poloniji i Poljacima u inostranstvu”, naglasio je.
Tokom proteklog perioda, Ambasada Poljske u BiH doživjela je dvije neugodnosti. Prva se odnosi na krađu biste bivšeg premijera ove zemlje Tadeusza Mazowieckog u Sarajevu, a druga na onemogućavanje glasanja poljskim državljanima na prostoru BiH, a za što su prvenstveno krivi SNSD-ovi ministri u Vijeću ministara koji su blokirali ovu odluku.
Ipak, ambasador ističe kako se ova dva slučaja moraju razlikovati.
“U vezi s incidentom krađe biste premijera Tadeusza Mazowieckog, želim naglasiti da imamo razloga vjerovati kako je riječ o činu vandalizma, a ne o političkom gestu. U kontaktu smo s lokalnim vlastima koje su nadležne za Park ‘Kemal Monteno’, gdje je bila postavljena bista, te se nadamo će biti uskoro vraćena na svoje mjesto. Želimo da u Sarajevu ostanu trajno upamćeni stavovi i djelovanje Tadeusza Mazowieckog, kao i prijateljski odnos Poljske prema Bosni i Hercegovini”, rekao je u intervjuu te naglasio kako su dobili obećanje kako će bista ponovno biti postavljena tokom ove godine.
Potpuno drugačija je situacija s odbijanjem dozvole za održavanje izbora – za Europski parlament 2024. godine i za predsjednika Republike Poljske 2025. godine.
“Svjesni smo da je to neprijateljski politički gest. Ipak, molim da se razumije: Poljska, duboko obilježena nacističkim i sovjetskim zločinima genocida, nije mogla glasati drugačije u vezi s rezolucijom o genocidu u Srebrenici. Podržali smo je, i za nas ta tema nije bila predmet rasprave. Da li je to uticalo na organizaciju izbora? Ne. Kao pravnik i diplomata, želim naglasiti da je odbijanje vlasti BiH bilo u suprotnosti s Bečkom konvencijom o diplomatskim odnosima. Kao što svaki građanin Bosne i Hercegovine ima pravo na neometan pristup svojoj ambasadi u Varšavi, tako i poljski građanin ima pravo na neometan pristup svojoj ambasadi u Sarajevu. I mnogi su to pravo iskoristili na dan izbora”, jasan je ambasador.
Međutim, ističe kako su ovo sve izolirani i pojedinačni slučajevi.
“Oni ne utiču na pravac poljske politike prema Bosni i Hercegovini, niti, koliko mogu procijeniti, politike Bosne i Hercegovine prema Poljskoj. Odnosi između naših država su dobri, ne vidim otvorena sporna pitanja. Svoje dosadašnje kontakte s predstavnicima vlasti BiH ocjenjujem pozitivno i nadam se da će se naši odnosi dalje razvijati. No, za to je potrebna puna odlučnost i angažman svih triju konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine. Kao što sam ranije spomenuo, Poljska podržava pristupanje Bosne i Hercegovine EU i smatram da je to cilj od civilizacijskog značaja za ovu zemlju. Na to trebamo usmjeriti svoj rad”, naglasio je.
Pitanje migracija kao zajednička briga istoka i juga Evrope
Jedno od pitanja koje je zajedničko za sve zemlje istoka i juga Evrope jesu migracije. Poljska je pojačala kontrole na granicama s Njemačkom i Litvanijom prvenstveno zbog kontrole ilegalnih migracija. Balkan se u tom pogledu također posmatra kao tačka koju migranti koriste za prelazak. Tokom razgovora, govorili smo i o tome da li između Brisela i ostatka Evrope u tom pogledu vlada konstantno nerazumijevanje.
“Ključno za odgovor na ovo pitanje jeste razlikovanje između dvije migracijske krize s kojima se suočavamo. Zajednički imenitelj za oba fenomena jeste – ilegalna migracija. Poljska je, međutim, već više od tri godine meta hibridnog rata u kojem se ilegalni migranti koriste kao oružje. Bjelorusija namjerno organizuje regrutaciju i transport stotina hiljada građana trećih zemalja, mameći ih obećanjima o dolasku u zemlje EU, s ciljem destabilizacije situacije na granici i utjecaja na politiku naše zemlje. Kao odgovor na ovakvo neprijateljsko djelovanje susjedne države, Poljska poduzima odlučne, i u velikoj mjeri efikasne, mjere. To sa sobom nosi određene poteškoće, ali nema sumnje da je sigurnost građana prioritet za naše vlasti”, ističe Jasionowski.
Kada je riječ o migracijama i ruti koja vodi preko Zapadnog Balkana, suočavamo se s drugačijom – iako jednako nepoželjnom i opasnom situacijom.
“Riječ je o kriminalnoj aktivnosti organizovanih grupa koje, radi ogromne zarade, iskorištavaju nade hiljada ljudi koji žele ilegalno doći do Bosne i Hercegovine, a zatim dalje u Europsku uniju. Aktivnosti tih grupa same po sebi predstavljaju prijetnju javnom redu. Neovlašten ulazak velikog broja migranata na teritoriju Bosne i Hercegovine i pokušaji probijanja granice EU također predstavljaju izazov za nadležne službe. U tom kontekstu, raduje me što je konačno potpisan sporazum s Evropskom agencijom za graničnu i obalnu stražu – Frontex. Nadam se efikasnoj saradnji, kako u razmjeni iskustava, tako i u svakodnevnom operativnom radu”, poručuje.
Također, ambasador ističe kako se mnoge zemlje posljednjih godina suočavaju s ilegalnim migracijama, a određena rješenja se razmatraju na međuvladinim forumima u Briselu. Mnoge od tih mjera izazivaju kontroverze, a neke vjerovatno neće biti moguće provesti.
“Nema sumnje da je potrebna puna saradnja između zemalja članica i kandidata, jer se ovdje radi o našoj sigurnosti. Na to računamo i u odnosima s Bosnom i Hercegovinom. Što se tiče Brisela, odnosno preciznije rečeno, nekih od tzv. starih članica Evropske unije, njihov pristup pitanju ilegalne migracije se u posljednjim godinama značajno promijenio i sve je bliži stavu država članica iz Srednje Evrope. Dugi niz godina stare članice EU su migraciju smatrale izvorom ekonomskog prosperiteta. Prije svega govorimo o Njemačkoj, koja je nakon Drugog svjetskog rata primila mnoge građane Italije, Turske i Jugoslavije. Međutim, ti migranti su u Njemačku dolazili da bi naporno radili. U velikoj većini su bili lojalni stanovnici Njemačke. Neke zemlje EU, a posebno Njemačka, naivno su vjerovale da će tako biti zauvijek. Kancelarka Angela Merkel je čak ohrabrivala dolazak migranata u Njemačku, pa i onih ilegalnih. Ali da bi se stiglo do Njemačke, mora se proći kroz druge zemlje. Tako je otvorena balkanska ruta, tako se vrši pritisak na poljsku granicu s Bjelorusijom, tako se napadaju plaže Grčke, Italije i Španije”, rekao je on.
Humanitarni azil u tom pogledu došao je kao izgovor.
“Pod izgovorom humanitarnog azila, u EU su ušli milioni ilegalnih migranata, od kojih mnogi ne planiraju raditi, jer su socijalna davanja, uključujući stanove, dovoljna. Ne namjeravaju se asimilirati – niti moraju, niti žele. Za Poljsku je takva situacija neprihvatljiva i raduje nas što sve više zemalja u EU dijeli naš stav”, ističe ambasador.
Pri kraju intervjua, dotakli smo se i teme njegovog omladinskog rada. Jasionowski je tokom osamdesetih godina bio jedan od članova antikomunističke opozicije u Poljskoj. Iako su danas politički sistemi drugačiji, pitali smo ga da li mladi i slobodoumni ljudi i dalje imaju dovoljno razloga da se bore protiv retrogradnih ideologija koje se često umotavaju u celofan patriotizma.
“Antikomunistička opozicija je, uprkos represijama, bila prilično aktivna u Poljskoj, a njen karakter se znatno mijenjao tokom vremena. Neposredno nakon Drugog svjetskog rata, zbog učešća u antikomunističkoj opoziciji prijetila je smrtna kazna i nekoliko desetina hiljada ljudi je izgubilo život. Još više ih je završilo u zatvoru. Nakon 1956. godine, učešće u opoziciji moglo je rezultirati zatvorom, gubitkom posla ili studija, ili prisilnim napuštanjem Poljske, mada su se smrtne kazne tada već rijetko dešavale, iako ih je bilo. Komunistički sistem je, kako u ekonomskom, tako i u propagandnom smislu, bio tragična farsa”, prisjeća se ambasador.
Kada je riječ o patriotizmu, on jasno pravi distancu od nacionalizma.
“To pominjem jer opozicija u Poljskoj nije imala jedinstven karakter – činili su je ljudi i s desne i s lijeve strane političkog spektra, koje je ujedinjavalo protivljenje socijalizmu. Patriotizam je za opoziciju bio važno vezivno tkivo. Patriotizam je poželjan u svakoj zemlji – znači ljubav prema svojoj domovini, ali i uvažavanje njenih prednosti i mana. Patriotizam ni u kom slučaju ne znači mržnju prema drugim narodima. Nacionalizam je štetan jer pretpostavlja da je vlastita zemlja najvažnija, dok su ostale bezvrijedne. Nacionalizam nema nikakve veze s promjenom političkog sistema u Poljskoj ili drugim zemljama nakon 1989. godine. U Njemačkoj, na primjer, sistem se nije mijenjao, a danas postoji stranka AfD. U Austriji nije bilo promjene sistema, a danas postoji Slobodarska partija. U Francuskoj postoji pokret Le Pen, i tako dalje”, pojašnjava.
Porast simpatija prema nacionalističkim ideologijama u Europi (pa i u Poljskoj) ima mnogo uzroka.
“S jedne strane, to je nedostatak perspektive za mnoge mlade ljude, posebno iz manjih mjesta. S druge strane, tu je dolazak ilegalnih migranata koji primaju socijalne naknade i stanove, a pritom ne poštuju pravila zemlje u koju su došli, što frustrira ne samo mlade. Danas mnogima internet predstavlja glavni izvor informacija, a mnogi ne znaju razlikovati lažne vijesti od pravih, pa su podložni propagandi. I možda najvažnije – mnogi ljudi u Evropi izgubili su osjećaj sigurnosti i boje se za svoju budućnost. To nije samo uticaj ruske agresije na Ukrajinu i njenih posljedica, već i posljedice pandemije Covid, naročito u društveno-ekonomskom smislu. Tu su i dominantne ratne poruke u današnjim medijima, koje navode ljude da se pitaju gdje će izbiti sljedeći sukob. Dakle, najveća prijetnja svijetu nije patriotizam, već nacionalizam”, jasan je.
“Želio sam raditi u BiH”
S obzirom na to da je već dugo vremena na Balkanu, ambasador se osvrnuo i na to koliko ga je Balkan promijenio te kako mu se sviđa život u BiH.
“Kao profesionalni diplomata proveo sam više od 23 godine u inostranstvu, radeći u različitim dijelovima svijeta – od Afrike, preko Azije, pa sve do Evrope. Rad izvan evropskog konteksta zaista zahtijeva šire razumijevanje svijeta i veću toleranciju. Ipak, Balkan je dio Evrope i njenog kulturnog naslijeđa, te u mom viđenju svijeta, nakon toliko godina provedenih ovdje, ništa se suštinski nije promijenilo – jer Balkan smatram dijelom svog vlastitog kulturnog identiteta. Inače, prvi put sam bio u Jugoslaviji s roditeljima na odmoru davne 1975. godine. Želio sam raditi u Bosni i Hercegovini jer imam dugogodišnje profesionalno iskustvo u regionu Balkana. Ono što me najviše privlači u BiH jeste priroda. Planine, rijeke, šume, jezera – to su pravi dragulji ove zemlje. Dodao bih da su još uvijek nedovoljno iskorišteni, jer turizam je sektor koji se u BiH može najlakše i najbrže razviti. Posebno zato što ovdje vlada multikulturalnost, izuzetna hrana i prisni, prijateljski ljudi”, navodi Jasionowski.
Na samom kraju, govorili smo o planovima Ambasade Poljske u narednom periodu, a ambasador je naveo kako su intenzivno posvećeni sektoru zdravstva te da se projekti finaliziraju.
“Osim toga, podržavamo sektor zaštite kulturno-historijskog naslijeđa u Bosni i Hercegovini. Na jesen će delegacija bosanskohercegovačkih muzealaca posjetiti Poljsku, gdje će zajedno s našim stručnjacima razgovarati o potencijalnim oblastima saradnje. Planiramo i organizaciju seminara o pomirenju i načinima saradnje među državama koje su prošle kroz tragediju ratnih stradanja. U saradnju ćemo uključiti stručnjake iz Njemačke i Francuske. Teško je u Evropi pronaći bolji primjer funkcionalnog pomirenja među narodima – pomirenja koje je rezultat dugogodišnjeg, napornog rada političara i stručnjaka. Želimo pokazati da su to teme o kojima se ne samo može, već i mora razgovarati. Samo na taj način mogu biti prevaziđene, i možda bi to mogao biti dobar primjer za podijeljeno društvo Bosne i Hercegovine. Iako je poljsko predsjedavanje završeno, ambasada i dalje neumorno radi na podršci procesu pristupanja Bosne i Hercegovine EU. To se ostvaruje kroz bilateralne kontakte, sastanke ministara i rad u radnim grupama EU. Nadam se da će glavne političke snage postići barem minimalni konsenzus u tom pogledu, što bi omogućilo napredak u ovom važnom procesu”, zaključio je u velikom intervjuu za Klix.ba ambasador Poljske u BiH Andrzej Jasionowski.