data-nosnippet>
Mučenja, uključujući seksualno nasilje, bila su svakodnevnica.
Preko 32.000 Prijedorčana bilo je nezakonito zatvoreno u 58 koncentracionih logora i drugih mjesta zatočenja. Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992–1995, djeca su korištena kao “živi štit”, ubijana su na kućnim pragovima i u logorima, prenosi Anadolu Agency.
Radi se o općini s najvećim brojem osuđenih ratnih zločinaca na svijetu. Do sada je za zločine u Prijedoru pravosnažno osuđeno 65 osoba, a sudski procesi još traju, ističe Jasmin Medić, doktor historijskih nauka i naučni saradnik Instituta za historiju Univerziteta u Sarajevu.
– Prema dosadašnjim istraživanjima, u Prijedoru je ubijeno 3.176 civila, većinom tokom 1992. godine. Najpoznatije slike iz tog perioda dolaze iz logora Trnopolje i Omarska, koje su snimili strani novinari. Njihov dolazak je spasio značajan broj logoraša od daljih zločina i ubistava – kazao je Medić za AA, uoči kolektivne dženaze koja će 20. jula biti klanjana u Memorijalnom centru Kamičani u Kozarcu, kada će biti ukopane još sedam žrtava.
Dodao je da, prema dostupnim podacima, ni u jednom logoru na prostoru bivše Jugoslavije nije ubijeno toliko zatvorenika kao u Omarskoj.
– Logor Keraterm je drugi po broju ubijenih, a oba su bila na području prijedorske općine – naglasio je.
Do sada su pronađeni posmrtni ostaci oko 2.500 Prijedorčana, dok se još uvijek traga za više od 500 žrtava, prema podacima udruženja.
Dženaza za sedam žrtava
U nedjelju će biti obavljena kolektivna dženaza i ukop za sedam žrtava bošnjačke nacionalnosti ubijenih 1992. godine na području Kozarca, Hambarina, Rizvanovića i Prijedora. Njihovi posmrtni ostaci su ekshumirani između 1998. i 2024. godine na lokalitetima Donja Dragotinja, Pašinac, Volarić i Hušići.
– Kada govorimo o nepresuđenom genocidu, mislim da je to najtačniji termin. Prilikom izricanja drugostepene presude Ratku Mladiću, jasno nam je poručeno da nas nije ubijeno “dovoljno” da bi presuda uključila i genocid u Prijedoru – rekao je Medić, naglašavajući da broj ubijenih nije ključan u definiciji genocida, ali da je sudsko vijeće upravo taj kriterij koristilo kao argument.
– Očigledno je da 3.176 žrtava nije bilo dovoljno da bi Prijedor bio službeno priznat kao mjesto genocida – dodao je.
Podsjetio je i na slučaj Duška Tadića, bivšeg stražara u logorima Omarska i Trnopolje, koji je uhapšen 1994. godine u Minhenu.
– Raspravljalo se da li će mu suditi njemački sud ili Haški tribunal. Odluka je pala u korist Tribunala. Da mu je sudio njemački sud, uvjeren sam da bi bio osuđen i za genocid, kao i još neki pojedinci – ističe Medić.
Tadić je 1997. postao prva osoba osuđena pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY), i osuđen je na 20 godina zatvora.
Ubistvo oca na Korićanskim stijenama
Jasminov otac, Ejub Medić, ubijen je na Korićanskim stijenama na planini Vlašić 21. augusta 1992. godine, kada je imao samo 37 godina. Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2009., identifikovani 2012. i iste godine ukopani u Šehidskom mezarju u Kamičanima.
Bio je među više od 180 logoraša iz Trnopolja koji su streljani. Porodica je godinama tragala za istinom o njegovoj sudbini.
– Imali smo, nažalost, sreću u nesreći da smo pronašli gotovo cijelo tijelo. Mnoge porodice to nisu doživjele. Većina tijela žrtava s Korićanskih stijena nije kompletna, a za neke čak nije moguće izvršiti ni DNK identifikaciju. Imamo slučajeve gdje je identitet utvrđen na osnovu samo jedne kosti – ispričao je Medić.
Istraživanje zločina
– Odbrana Prijedora je bila nemoguća. Cjelokupno naoružanje bilo je pod kontrolom Srpske demokratske stranke i tadašnje JNA. Ljudi koji su napali Prijedor već su prethodno učestvovali u agresiji na Hrvatsku 1991. godine – objasnio je Medić.
Dodao je da su srpske vojne i policijske snage 21. aprila 1992. zauzele Bosansku Krupu i Sanski Most, čime je Prijedor ostao potpuno okružen.
U svom istraživačkom radu, Medić je pronašao dokumente iz 1992. koji pokazuju da su počinitelji i nalogodavci zločina vjerovali da nikada neće odgovarati.
– Imamo korespondenciju iz tog perioda u kojoj se međusobno optužuju za zločine nad Bošnjacima. U jednom dokumentu navodi se da je na Korićanskim stijenama ubijeno 150 muslimanskih civila i da je nad njima izvršen genocid – rekao je Medić.
Također je došao do svjedočenja bivšeg pripadnika Centra službi bezbjednosti iz Banje Luke koji je svjedočio u Hagu o zločinima u logorima.
– Rekao je da je u Omarskoj i Keratermu ljudski život vrijedio flašu piva. Stražari su se takmičili ko će ubiti više logoraša, a nagrada je bila to ili kutija cigareta – naveo je Medić, dodajući da postoje brojni dokumenti koji potvrđuju i međusobna optuživanja pred sudovima.
Zločini nad djecom
Prijedor je poznat po strašnim zločinima nad maloljetnicima.
– Više osoba je svjedočilo da su djeca korištena kao “živi štit”. Roditelji još uvijek vode borbu za podizanje spomen-obilježja. Djeca su ubijana pred kućama, u logorima, na Korićanskim stijenama i drugim lokacijama masovnih pogubljenja – pojasnio je Medić, naglašavajući da su sve te zločine počinili prijedorski Srbi.
– Gotovo svi zločini u Prijedoru počinjeni su od strane lokalnih Srba. Ubijali su svoje radne kolege, veliki broj intelektualaca, posebno u logoru Omarska. Samo jedan ljekar je preživio taj logor – naglasio je.
Logori i protjerivanja
Od 1992. do 1995. godine iz Prijedora je protjerano oko 50.000 osoba. Kroz logore Keraterm, Omarska, Trnopolje i još 54 druga mjesta zatočenja, prošlo je oko 30.000 muškaraca, žena i djece nesrpske nacionalnosti.
Za zločin na Korićanskim stijenama osuđeno je 11 osoba na ukupno 200 godina zatvora.
– Radi se o općini s najvećim brojem osuđenih ratnih zločinaca u svijetu – ponovio je Medić. – Do sada je osuđeno 65 osoba, a neki procesi su još uvijek u toku.