data-nosnippet>
Bivši predsjednik bh. entiteta RS Milorad Dodik ponovno je išao u Moskvu na poklonjenje Putinovom režimu. Dodik je primljen kao predsjednik Republike Srpske, iako je odavno odlukom CIK-a BiH, a nakon presude Suda BiH, razriješen dužnosti. Kako ocjenjujete Dodikove istupe u Moskvi, ali i ponašanje Putinove administracije koja se na ovaj način grubo umiješala u političke prilike BiH i hrabrila secesisionističke ambicije lidera SNSD-a?
-Ovdje vidimo da Milorad Dodik i Putinova administracija govore istim jezikom. I ti narativi dominiraju javnim i političkim prostorom veoma izraženo od dolaska Christiana Schmidta na mjesto Visokog predstavnika u BiH. Ima u tom odnosu dosta cinizma. Vidjeli smo da država koja je grubo prekršila međunarodno pravo agresijom na Ukrajinu oštro kritikuje odluke Visokog predstavnika i prstom upire u kršenje međunarodnog prava u Dodikovom slučaju. Rusija prijeti ostatku međunarodne zajednice u BiH, čvrsto ostaje na pozicijama Dejtonskog mirovnog sporazuma i daje podršku Dodiku, koji se hvali kako je dobio podršku za referendume. Onaj sudbonosni je o osamostaljivanju Republike Srpske. Ta matrica neodoljivo podsjeća na poruke koje dolaze iz Srbije da se tamošnji politički vrh zaklinje u poštovanje suvereniteta BiH dok se po ramenu tapše Dodik koji priziva nezavisni entitet i spajanje svih Srba u jednu državu.
U ovim spinovima teško možemo pronaći logiku. Dodik je i u Mađarskoj, koja je članica Evropske unije, također primljen kao predsjednik. To zaokružuje autokratski okvir u kojem vladaju osobe, koje dijele iste (quasi) vrijednosti, koji ismijavaju demokratiju i njene tekovine i koji su sebe stavili iznad zakona i institucija. Evropska unija je dugo vremena zatvarala oči pred ovim „patriotskim prijateljstvima“.
U medijima su se pojavile spekulacije kako je Dodik išao u Rusiju i zbog toga što u toj zemlji ima vrijedne nekretnine, a sve kako bi uskoro, nakon odlaska s vlasti, osigurao trajni boravak u Rusiji poput ostalih svjetskih diktatora koji su zaštitu pronašli u Rusiji. Vjerujete li da će Dodik, na koncu, pobjeći iz BiH?
-Teško mogu dati konačan odgovor na ovo pitanje. Ako slijedimo dosadašnje političke poruke i ponašanje Milorada Dodika vidimo da se sam nalazi u velikom rascjepu. Ono što kategorički tvrdi u jednom trenutku već u slijedećem sam pobije i pređe preko toga kao da nikad nije izgovorio takvo što. I onda interpretacije izrečenog iskoristi da napadne političke protivnike i neistomišljenike koji mu podmeću. U nekoliko navrata je rekao da ostaje u Republici Srpskoj, ali ne bih isključila ni razne pregovore, planove koji se vode o njegovoj budućnosti. Podsjetiću na jednu njegovu davnu izjavu, nakon završenog sudskog procesa, nakon prvog premijerskog mandata, rekao je da sebi više nikad neće dozvoliti da se nađe u sudskom procesu, a još manje da bude osuđen. Istina, tada je sudski proces protiv njega vođen u entitetu i činjenica je da više nikada barem za našeg života entitetsko pravosuđe neće voditi proces protiv njega. Šta hoću reći, da je odlazak iz BiH krajnja opcija, ali ne i nerealna i nemoguća. Teško je zamijeniti svjetla pozornice, sjaj i glamur, kontrolu svake pore u društvu za život u anonimnosti i egzilu. Mislim da Dodik još uvijek računa na „prijatelje i patriote“ koji ga mogu spasiti.
Iako tvrdi da ga sankcije Slovenije nisu teško pogodile, i hvali se podrškom rigidnih desničarna koji slave naciste i kojima je zabranjen pristup institucijama u Bruxellesu, poput Janeza Janše i Zmage Jelinčiča, Milorad Dodik se ipak nada da će za svog života nekada otići u Sloveniju. Očekujete li da će Slovenija uvesti sankcije i drugim dužnosnicima SNSD-a bliskim Dodiku, kako to najavljuje bh. ambasador u toj zemlji Dario Novalić?
-Sankcije Slovenije, koje su u dokumentima na osnovu kojih je odluka o njima donešena, označene kao strogo povjerljive i da su crveni alarm upalile slovenačke obavještajne službe, trebalo bi da zvone na uzbunu. U svakom slučaju mislim da su doprinijele osjećaju uznemirenosti u redovima Dodikovih saradnika, posebno onih koji posluju u Sloveniji. Ono što bih naglasila, opet se ponavlja isti scenario kao u slučaju sankcija koje su uvele Sjedinjene Američke Države. Najprije su ismijane i omalovažene vlasti koje su posegnule za sankcijama, stvara se atmosfera da je to udar na narod od strane „duboke države“ i neprijateljske administracije, potom se troše milioni za lobiranje za ukidanje istih, dok pravosudne institucije Bosne i Hercegovine prešutno prelaze preko veoma teških i krupnih optužbi drugih država. Kao da se to njih ne tiče.
Koliko je izvjesno da Željka Cvijanović preuzme SNSD i nazire li se kandidat za predsjednika bh. entiteta Republika Srpska iz redova SNSD-a i opozicije?
-Situacija Cvijanović- Dodik neodoljivo podsjeća na situaciju Kosor-Sanader u smislu „Kud Ivo, tud i ja“. Kada su Jadranku Kosor pitali kuda će ići nakon što će Ivo Sanader kao šef stranke postati premijer, ona je odgovorila da je logično da kao njegova zamjenica bude „pozicionirana tamo gdje će biti predsjednik stranke“, dakle u Vladi. Deceniju poslije Kosor je osporavala ovu gotovo istorijsku rečenicu, koja je personifikacija slijepog hoda za vođom, i pripisavala ju je novinarskoj slobodnoj formulaciji naslova datog intervjua. Znamo kako se taj Sanaderov put završio. Nedavno je Željka Cvijanović javno naglasila kako su njeni odnosi sa Dodikom „odlični“ i nenarušeni gotovo tri decenije. Ovo poređenje sa Kosor i Sanaderom je namjerno čisto da bismo pratili sličnosti i razlike na balkanskom političkom podneblju.
Mislim da SNSD puno ozbiljnije radi na pripremi kandidata za prijevremene predsjedničke izbore, jer time žele pokazati da su nepobjedivi i da određuju politički život u Republici Srpskoj u svakom trenutku, dok se opozicija bavi sama sobom.