data-nosnippet>
Mijatovićev prijedlog Vukanovića – principijelnost na čekanju, poručio je bivši banjalučki SDP-ovac Edin Osmančević.
– Kada Mijatović, potpredsjednik Vlade FBiH, danas predlaže Vukanovića za kandidata opozicije u Republici Srpskoj, teško je ne osjetiti gorak ukus nedosljednosti i duboke neprincipjelnosti. U tu nedosljednost sam se i lično uvjerio kada je iznevjerio povjerenje bh. dijaspore i iskoristio je u promovisanju svojih ličnih interesa!
To se potvrđuje i ovom prilikom! Svi oni koji su iole pratili političku scenu znaju da su Mijatović i Vukanović do jučer bili u otvorenim sukobima, nerijetko grubo razmjenjujući optužbe i uvrede. Upravo zbog toga, Mijatovićeva nagla „promjena kursa“ otvara pitanje – da li se ovdje radi o iskrenom političkom potezu ili o još jednom primjeru njegovog pragmatičnog, ali duboko neprincipijelnog djelovanja?
Vojin Mijatović se godinama pokušava pozicionirati kao autentičan glas građanske politike, no istovremeno pokazuje sklonost taktičkim manevrima koji nemaju veze s dosljednošću, već s trenutnim političkim profitom. Njegov prijedlog Vukanovića za predsjedničkog kandidata RS-a ne djeluje kao izraz stvarne podrške idejama i načelima koje Vukanović zastupa, nego prije kao pokušaj da se nakratko uđe u fokus medija i predstavi kao ključni faktor okupljanja opozicije.
No, problem je što ovakvi potezi samo dodatno urušavaju povjerenje građana u politiku. Ako je Vojin Mijatović jučer smatrao Vukanovića nepouzdanom osobom, čovjekom s kojim se javno prepucavao i kojemu je negirao politički legitimitet, a danas ga gura za najvišu funkciju u RS-u, kakvu poruku šalje biračima? Poruku da su lične sujete, principi i politička uvjerenja sekundarni pred potrebom da se bude „vidljiv“ i „uticajan“.
Neprihvatljivo je praviti se da prošle prepirke i sukobi ne postoje. Politika nije samo matematičko zbrajanje glasova; ona mora imati i minimum moralne konzistencije. Kada se taj minimum izgubi, onda političari poput Mijatovića ne djeluju kao graditelji povjerenja, nego kao oportunisti spremni da se žrtvuje svaka dosljednost radi trenutnog dojma.
Upravo to je najveći problem ovakvog prijedloga: on ne otvara prostor za novu opozicionu energiju, nego pokazuje da je i sam Mijatović spreman pregaziti vlastite riječi i stavove zarad kratkotrajnog političkog efekta. A građani su umorni od takve politike.
Ako opozicija u Republici Srpskoj zaista želi da bude ozbiljna alternativa Dodikovom režimu, ona mora graditi povjerenje na jasnim, dosljednim principima i programima, a ne na naglim zaokretima i paradoksalnim prijedlozima onih koji su jučer osporavali, a danas glorifikuju iste ljude i nacinalističku retoriku!
Jer, ako je sve samo stvar trenutne koristi, onda nema razlike između opozicije i vlasti – a upravo to građani više ne žele da gledaju.
Za promjene trebaju hrabri i odvažni ljudi, poručio je Osmančević.