Objava u Službenom glasniku RS-a da je predsjednik RS-a Davor Pranjić potpisao Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima otvorila je lavinu reakcija i tumačenja.
Ukaz je razotkrio dvije krupne činjenice: da je Milorad Dodik na Pranjića prenio ovlasti nakon što mu je Centralna izborna komisija oduzela mandat predsjednika, te da su izmjenama zakona formirane rezervne policijske snage RS-a. Međutim, pojavilo se i ključno pitanje – je li sam čin prijenosa ovlasti uopće ustavan?
Prema članu 80. Ustava RS-a, predsjednik može prenijeti ovlasti na potpredsjednika isključivo u slučaju privremene spriječenosti da obavlja dužnost. U Dodikovom slučaju to ne važi: on je pravosnažno osuđen na godinu dana zatvora (koju je otkupio) i šest godina zabrane obavljanja javnih funkcija. Dakle, nije privremeno već trajno spriječen, pa time ne može ovlastiti Pranjića da donosi odluke i potpisuje dokumente.
Posebne sumnje izaziva i pitanje kada je Dodik uopće prenio ovlasti na Pranjića, te da li je upravo Pranjić, a ne Dodik, potpisnik dokumenta kojim je Savo Minić predložen za mandatara Vlade RS-a. Nenad Stevandić uporno odbija poslanicima pokazati taj dokument, što samo produbljuje dileme.
U cijeloj priči neizbježna je i uloga Dragana Čovića. Kako se pokazalo, da ukaz nije objavljen u Službenom glasniku, javnost ne bi ni saznala da je upravo kadar HDZ-a BiH, Davor Pranjić, svojim potpisom dao legitimitet Dodikovom zaobilaženju presude Suda BiH. Samim tim u fokus je došao i sam Čović, za kojeg se sve češće tvrdi da aktivno pomaže Dodiku u održavanju sporne vlasti i političkih struktura u RS-u.
Na kraju, ostaje ključno pitanje: hoće li Ustavni sud BiH reagovati i u ovom slučaju – ne samo zbog spornog prijenosa ovlasti, već i zbog činjenice da je ukaz Pranjića omogućio formiranje rezervnog sastava policije RS-a? Time bi HDZ, posredno, preuzeo ustavne nadležnosti entiteta u jednom od najosjetljivijih trenutaka političke krize.