data-nosnippet>
Da li reakcija Ministarstva vanjskih poslova Srbije na postupak Zlatka Lagumdžije, ambasadora Bosne i Hercegovine pri UN-u, predstavlja direktno miješanje u vanjsku politiku BiH?
Na ovo pitanje Ministarstvo nije dalo odgovor na upit Radija Slobodna Evropa (RSE).
Lagumdžija se našao u centru spora nakon što je 26. septembra, tokom obraćanja izraelskog premijera Benjamina Netanjahua u Generalnoj skupštini UN-a, napustio salu zajedno sa brojnim diplomatama iz cijelog svijeta. Potom je komentarisao i sastanak predsjednika Srbije Aleksandra Vučića sa Netanjahuom, održan na marginama zasjedanja UN-a.
Analitičari sa kojima je razgovarao RSE smatraju da se radi o kontinuitetu politike Srbije prema BiH, koju Beograd često tretira kao manje važnu i nedovoljno samostalnu državu, jer podržava isključivo stavove koji dolaze iz entiteta RS. Prema ocjenama sagovornika, saopštenje Ministarstva vanjskih poslova Srbije od 27. septembra, u kojem se izražava zabrinutost zbog postupaka ambasadora Lagumdžije, predstavlja „otvoreno miješanje u vanjsku politiku BiH i novu provokaciju koja može ugroziti stabilnost regiona“.
Kako je spor počeo?
Nakon što je Ministarstvo vanjskih poslova Srbije saopštilo da je zabrinuto zbog Lagumdžijinog ponašanja u UN-u, on je na društvenoj mreži X odgovorio:
„Ne radi se to tako – ‘MVP Srbije’! Laž ne može prepraviti prošlost, a još manje pomoći u gradnji bolje budućnosti. Iskren dijalog, poštovanje, učenje i razumijevanje su put ka istini, pravdi, pomirenju i zajedničkoj budućnosti! Znate vi bolje od ovoga što radite – ‘MVP Srbije’!…“
Dan kasnije, 28. septembra, reagovalo je i Ministarstvo vanjskih poslova BiH, ocijenivši da je riječ o otvorenom i nedopustivom uplitanju u unutrašnje poslove suverene države, što je “suprotno temeljnim principima međunarodnog prava i dobrosusjedskih odnosa”.
Odmah nakon toga uslijedio je novi odgovor iz Ministarstva vanjskih poslova Srbije, u kojem su reakciju iz BiH nazvali „nedosljednom“ i optužili Lagumdžiju da se, svojim izjavama, miješa “u suverenu vanjsku politiku Srbije i krši osnovne diplomatske principe”.
Lagumdžija nije odgovorio na upit RSE, ali je domaćim medijima objasnio da je odluka o napuštanju sale bila “logična” i u skladu s praksom mnogih drugih država koje su time izrazile protest protiv izraelskih napada na Gazu. Istovremeno je kritikovao sastanak predsjednika Vučića i izraelskog premijera, ocijenivši ga kao “politiku bez principa”.
‘Klasičan primjer’ uplitanja u politiku BiH
„Ministarstvo vanjskih poslova Srbije otvoreno se stavilo na stranu člana Predsjedništva BiH Željke Cvijanović, i to u trenutku kada Predsjedništvo nema usaglašenu odluku o vanjskoj politici. Na taj način se podržava samo jedan entitetski glas, što je neprihvatljivo i dovodi u pitanje suverenitet BiH“, kaže za RSE Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam iz Novog Sada.
On naglašava i da Lagumdžija nije izašao izvan diplomatske prakse kada je napustio salu tokom Netanjahuovog govora. S druge strane, Popov je kritičan prema Lagumdžijinim komentarima Vučićevog sastanka, ocjenjujući da se i to može posmatrati kao “miješanje u vanjsku politiku Srbije”.
„Diskutabilno je da li je bilo na Lagumdžiji da komentariše taj susret. Svaka država ima pravo da sama vodi svoju vanjsku politiku i odlučuje s kim će se sastajati. Ako smo objektivni, i to se može smatrati miješanjem u poslove susjedne zemlje“, zaključuje Popov.
Beograd u BiH vidi ‘poludržavu’
Bivši ambasador Srbije Srećko Đukić za RSE ocjenjuje da ovakvi potezi, poput saopštenja Ministarstva vanjskih poslova Srbije, odražavaju “pokroviteljski odnos Beograda prema BiH”, koju, kako navodi, Srbija ne doživljava kao punopravnu državu.
„S obzirom na to da u okviru BiH postoji entitet RS, Beograd Bosnu i Hercegovinu vidi kao poludržavu sastavljenu od dva entiteta, i uvijek pronalazi prostor da se umiješa, komentariše i ponaša kao da je pozvan da daje ocjene, ne tretirajući BiH kao suverenog i ravnopravnog aktera u međunarodnim odnosima“, kaže Đukić.
On dodaje da nije jasno zašto se Ministarstvo vanjskih poslova Srbije uopšte bavi “praćenjem ambasadora druge države i optužuje ga da ne postupa prema navodnim instrukcijama svog ministarstva”.
„Zašto bi Srbiju zanimalo da li je Lagumdžija izašao ili nije? Da li je posao Srbije da kontroliše njegovo ponašanje u UN-u ili bilo gdje drugo? To nije u nadležnosti Srbije i apsolutno je neprihvatljivo“, naglašava Đukić.
Politički analitičar iz Sarajeva Srećko Latal kaže da je riječ o nastavku dugogodišnjeg trenda, posebno otkako je Aleksandar Vučić na vlasti.
„Ranije je toga bilo nešto manje. Naravno, i BiH snosi dio odgovornosti jer se ni mi ne ponašamo uvijek u skladu s dobrosusjedskim principima. Zanimljivo je da se građani BiH i Srbije međusobno bolje razumiju nego politički predstavnici naših država“, ističe Latal.
Vučićeva politika ‘faktora stabilnosti’
Politička analitičarka Ivana Marić naglašava da se politika Aleksandra Vučića prema BiH i regionu gradi na imidžu “faktora stabilnosti”.
„Godinama se Vučić predstavlja kao ključni faktor stabilnosti na Balkanu. Taj imidž su prihvatile i EU i zapadne sile, pa mu se obraćaju kad god dođe do ozbiljnijeg problema u regionu, naročito kada je riječ o Miloradu Dodiku. Na taj način je postao neka vrsta mentora, neko ko navodno može smiriti Dodika kada zakomplikuje situaciju“, pojašnjava Marić.
Prema njenom mišljenju, provokacije iz Beograda su smišljene i imaju za cilj izazivanje reakcije u BiH.
„Srbija ne provocira samo da bi uvrijedila, već da izazove odgovor i otvori novu mini-krizu, koju zatim može predstaviti svojoj javnosti kao borbu za Srbe u BiH. Srbi u BiH imaju svoje legitimne predstavnike i oni treba da se bore za njihova prava, ali BiH nije dovoljno dosljedna u suprotstavljanju miješanju sa strane, što dodatno ohrabruje ovakve postupke“, kaže Marić.
Ona zaključuje da iza kritika Beograda prema BiH često stoje unutrašnji problemi u samoj Srbiji, gdje vlast pokušava “prebaciti lopticu” na BiH pod izgovorom brige za Srbe u RS.