Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić gotovo godinu dana pokušava da ubijedi javnost u Srbiji kako je u toj zemlji bila u toku “obojena revolucija”, koju, prema njegovim tvrdnjama, vode unutrašnji i vanjski neprijatelji države.
Čak je u februaru ove godine najavljivao da će do Vidovdana napisati „bestseler“ koji će se, kako je rekao, “u celom svetu prodavati u desetinama miliona primeraka”, o tome kako je “pobedio obojenu revoluciju”.
Potom je u aprilu, u jeku masovnih protesta, na mitingu svojih pristalica pod sloganom “Ne damo Srbiju”, poručio da je “obojena revolucija završena”.
Nešto manje od mjesec dana kasnije, 17. septembra, tokom boravka u Tokiju, Vučić je ponovio da je “obojena revolucija završena priča, samo to studenti nisu razumeli”.
Dodik kontra Vučića
Međutim, iz Banjaluke danas stiže sasvim drugačija poruka.
Vučićev politički saveznik Milorad Dodik tvrdi upravo suprotno.
„Velika Britanija, Njemačka i Francuska pokušavaju da izvedu obojenu revoluciju u Srbiji, destabilizuju i rasparčaju zemlju, ali će Srbija ostati jaka, zajedno sa Republikom Srpskom“, prenosi RTRS Dodikove riječi.
„Sada niko ne isključuje mogućnost da je u pitanju takozvana obojena revolucija, nametnuta spolja – od Britanaca, a vjerujem i Nijemaca i Francuza – sa ciljem slabljenja Srbije. Cilj nije samo destabilizacija zemlje, već i faktički njeno rasparčavanje, što bi, naravno, oslabilo i snagu srpskog naroda na Balkanu“, izjavio je smijenjeni predsjednik RS.
Dodik tvrdi da postoje određene strukture koje sebe formalno nazivaju nevladinim organizacijama, ali kojima, prema njegovim riječima, „upravljaju spoljašnji centri moći koji kontrolišu političke procese“.
„U tim procesima učestvuju mnogi ljudi čiji su motivi suštinski protiv Srbije“, rekao je Dodik za rusku agenciju TASS, prenosi RTRS.
On je dodao i da „predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i njegovu politiku podržava većina birača“, te da to priznaju „praktično svi“.
„Ako bi se izbori održali sada, oni bi pokazali da sadašnja vlast, sa Vučićem na čelu, ima podršku da nastavi svoj rad. Međutim, postoji jedan momenat: ako ovi krugovi nastave da igraju ulogu koja im je nametnuta, po uputstvima ili samoinicijativno, sami izbori postaju besmisleni. Sve bi se ponovilo“, kazao je Dodik.
O sudskim procesima i destabilizaciji
Prema njegovim riječima, „ono što nije uspjelo u Srbiji, sada se pokušava ostvariti u Republici Srpskoj“.
Dodik navodi da je protiv njega „pokrenut proces putem nametnutih, neustavnih sudova“ s ciljem destabilizacije političke situacije.
Podsjetimo, riječ je o sudskom postupku u kojem se Dodik uredno pojavljivao na ročištima, te otkupio jednogodišnju kaznu zatvora na koju je bio osuđen.
„Јasno je da je njihov pogodan trenutak prošao. Neće uspjeti da ostvare svoje ciljeve ni u Srbiji ni u Republici Srpskoj. Moguće je da će se nastaviti određeni oblici destabilizacije, ali će Srbija ostati jaka, zajedno sa Republikom Srpskom“, poručio je Dodik.
Šta je “obojena revolucija”?
Pojam obojena revolucija koristi se za opis masovnih političkih pokreta i protesta – uglavnom nenasilnih – koji imaju za cilj promjenu vlasti u nekoj zemlji, obično nakon spornih izbora ili kao odgovor na autoritarno upravljanje.
Naziv “obojena” potiče od činjenice da svaka takva revolucija ima svoj simbol, boju ili cvijet, koji postaje prepoznatljiv znak pokreta (npr. narandžasta, ruža, tulipan…).
Najpoznatiji primjeri obojenih revolucija
• Petooktobarska revolucija (Srbija, 2000.) – masovni protesti koji su doveli do pada režima Slobodana Miloševića.
• Revolucija ruža (Gruzija, 2003.) – nakon optužbi za izbornu krađu, predsjednik Ševarnadze podnio ostavku.
• Narandžasta revolucija (Ukrajina, 2004.) – protesti protiv izborne manipulacije doveli do ponavljanja izbora.
• Revolucija tulipana (Kirgistan, 2005.) – demonstracije zbog korupcije i izborne krađe rezultirale promjenom vlasti.
Karakteristike obojenih revolucija
• organizuju ih građanski pokreti, opozicione stranke, NVO-i i studenti,
• koriste prepoznatljive simbole – boje, cvijeće, slogane,
• primjenjuju nenasilne metode: proteste, štrajkove, blokade,
• obično se javljaju poslije spornih izbora ili u autoritarnim sistemima,
• često uživaju i međunarodnu podršku.
Kontroverze oko pojma
Pojam “obojena revolucija” često ima političku konotaciju. U autoritarnijim državama poput Rusije ili Kine, vlasti ga koriste negativno, tvrdeći da je riječ o projektima stranih sila (posebno zapadnih) s ciljem destabilizacije.
S druge strane, njihovi zagovornici smatraju ih autentičnim pokretima građana za demokratiju, slobodu i poštene izbore.