Iako Dodik veliča Vučića kao idealnog za Srbiju, jasno je da RS želi voditi po svom, dok između njih teče sve hladnija Drina
Nastavak vijesti ispod promo sadržaja
Kraj ere Baje iz Laktaša. Ili možda nije? Milorad Dodik je već politička prošlost? Možda. Njegov put je dobio sudski epilog. Sud Bosne i Hercegovine ga je osudio na godinu zatvora i šest godina zabrane bavljenja politikom. Međutim, sudbina “vječnog predsjednika” ponovo je na sudskom stolu.
Dežurni krivac
Ustavni sud BiH će 4. novembra odlučivati o meritumu po apelaciji odbrane Dodika zbog osuđujuće presude. Na potezu je i Osnovni sud u Banjoj Luci koji treba odlučiti može li ovaj osuđenik i dalje biti predsjednik stranke. A Dodik poručuje: “Imam više energije nego ikad!” Naravno da ima, politički adrenalin je čudo, pogotovo kad prijeti penzija.
– Moju politički karijeru određujem ja, određuje narod, neće je određivati ni SAD, ni Moskva, ni Bruxelles, ni Beograd. Mi savršeno dobro znamo šta radimo, mi ćemo rehabilitovati naš odnos sa Amerikom i u tome je Željka Cvijanović jedan ozbiljan resurs koji ima Republike Srpske i ono što ona radi. Imam namjeru da na svim sljedećim izborima pobijedi ova moja struktura. Ne odričem se političkog angažmana, rekao je Dodik.
Nastavak vijesti ispod promo sadržaja
Dodik uporno ponavlja da će o njegovoj političkoj sudbini odlučivati on sam, pa narod, pa i razni referendumi… Pa onda priča o boljim odnosima s Amerikom, pa s Rusima, pa opet s Amerikom. Jučer Moskva, sutra Washington, a prekosutra referendum.
Dešavanja u Republici Srpskoj nisu spontana. Sve miriše na dogovor iza zatvorenih vrata. Njegov stari šablon sve govori, pravi ustupke kad gori pod nogama, a radikalizira čim se pritisak smanji.
Sudovi se spremaju da ispišu posljednju stranicu Dodikove političke biografije. Možda će to biti tačka. A možda samo zarez u Bajinoj političkoj drami. Iako je, makar na papiru, morao napustiti funkciju predsjednika RS-a, Dodik očito ne odustaje od uloge neformalnog vladara.