Stranke iz Sarajeva — SDA, DF, SBH i njima slične — pomagale su Dodiku da u RS-u predstavi sve ovo kao svoju veliku pobjedu, objavio je Konaković
Nastavak vijesti ispod promo sadržaja
Nakon odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine kojom je odbijena apelacija Milorada Dodika i potvrđene odluke Suda BiH i CIK-a, neprekidno se nižu reakcije.
Među onima koji su komentarisali ovakvu odluku bio je i ministar vanjskih poslova BiH i lider NiP-a elmedin Konakvić.
– Presuda Ustavnog suda BiH označila je konačan kraj političke karijere Milorada Dodika.
Nastavak vijesti ispod promo sadržaja
U proteklim sedmicama svjedočili smo kako su Dodik i strukture oko njega pokušavali ubijediti javnost, prije svega građane RS, da je on pobjednik u ovom procesu i da je navodno postigao neku „nagodbu“ u kojoj dobija više nego što gubi.
Pomoć iz Sarajeva
Istina je, međutim, vrlo jednostavna: Dodik je položio oružje, ponizio saradnike, saveznike i cijeli sistem vlasti u RS-u.
Dodik je uradio sve što se od njega tražilo. Povukao je sve neustavne zakone, priznao institucije BiH, uključujući i visokog predstavnika Christiana Schmidta, prijavio kandidata za izbore u Republici Srpskoj, odstupio i imenovao vršioca dužnosti predsjednika RS, pristao da takve stvari više nikad ne uradi jer bi ga to opet i odmah vratilo na sankcije.
Zauzvrat je dobio samo ono što mu lično znači — ukidanje sankcija njemu, njegovoj porodici i poslovnim saradnicima sa kojim je napravio poslovnu koruptivnu imperiju.
Notorne laži i puste želje o odlasku OHR-a, rješavanje pitanja državne imovine onako kako to Dodik želi i još neke lažne vijesti nekoliko dana su davale drugačiju dimenziju ovoj temi.
Danas se vraćamo u realnost.
Stranke iz Sarajeva — SDA, DF, SBH i njima slične — pomagale su Dodiku da u RS predstavi sve ovo kao svoju veliku pobjedu.
I to u trenutku kada je velika većina građana RS-a počela shvatati da ih je Dodik lagao punih dvadeset godina, govoreći o secesiji i sukobima, a zapravo se vodio isključivo ličnim interesima i zaštitom vlastitog kapitala.
Ta podrška koju mu je, direktno ili indirektno, Sarajevo davalo svih ovih godina, učinila ga je tako moćnim i uticajnim političarem.
Ove stranke ga se toliko plaše, da je svaki njegov potez za njih navodna pobjeda, svaki njegov ustupak „državnička mudrost“.
Zato je bilo krucijalno da u ovakvim procesima oni ne učestvuju — ni na domaćoj, ni na međunarodnoj političkoj sceni.
Jer njihovo učešće uvijek znači isto: servilnost prema Dodiku, a štetu za državu.
Snaga Ustavnog suda BiH
Njima naravno takav koncept odgovara jer i oni rade isto. Iza paravana lažnog patriotizma, lažne brige o narodu i često prekriveni vjerskim paravanima, oni su pravili svoje imperije, stvarali svoje tajkune, pljačkali svoj narod i tjerali iz zemlje one koje tobože zastupaju i brane.
Oni mrze Trojku više nego što vole svoju zemlju.
Razlozi njihove mržnje prema Trojci su očigledni.
Trojka ih je porazila na izborima, oduzela im je sve ono zbog čega su godinama živjeli — moć, uticaj, potpunu kontrolu svih političkih procesa.
To je bio udarac koji nikada nisu preboljeli.
A njihova mržnja prema Trojci dodatno je rasla posljednjih mjeseci, kada su se urušili svi njihovi spinovi i laži o „izdajama“, „prodajama“, „trgovinama“, „narkokartelima“ i drugim montiranim aferama koje su dvije godine kreirali.
Shvatili su da i ovaj današnji politički ambijent, u kojem se Dodik ne snalazi i gubi, jeste direktni rezultat odgovornih, stabilnih i državotvornih politika Trojke.
Spremni su svjesno nanijeti štetu svojoj državi, sebi, svojoj djeci i njihovoj budućnosti samo da bi Trojku pokazali u lošem svjetlu, a nek’ se niko ne ljuti, posebno im je važno u lošem svjetlu pokazati Narod i pravdu i mene lično.
Presuda Ustavnog suda još jednom potvrđuje važnost i funkcionalnost ove institucije.
Podsjećamo koliko je važno da u Sudu sjede svi Ustavom predviđeni članovi, osim onih koji dolaze iz RS-a, koji su svojom blokadom pokušali zaustaviti njegov rad.
Upravo zato je i izbor Marina Vukoje bio od ogromne važnosti.
Sjetimo se samo brutalne kampanje koju su tada vodili, najavljujući da će Dodik i Čović „preuzeti kontrolu“ nad Sudom nakon Vukojinog izbora.
Danas je jasno da se desilo upravo suprotno — Ustavni sud BiH je dokazao svoju snagu, nezavisnost i ključnu ulogu u odbrani države.
A kako on na kraju odlazi?
Studenti mu na ulicama u Srbiji pjevaju podrugljive pjesme, na utakmici u Beogradu izviždan, napali ga Vulin i Vučić javno, a i u Rusiji kojoj duguje ga više ne tituliraju kako bi on želio.
Odlazi onako kako je zaslužio…