Nakon što je Demokratska fronta objavila kako će njihov kandidat za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda biti dosadašnji savjetnik Željka Komšića Slaven Kovačević, ne stišavaju se strasti u Čovićevim redovima.
Tako RTVHB, medijsko glasilo Čovićevog HDZ-a u prilogu navodi da su „ponovno potvrđene namjere dijela bošnjačke politike da Hrvatima kontinuirano bira predstavnike umjesto njih samih. Riječ je o praksi započetoj 2006., kada je po prvi put bošnjačka politika odlučivala koji je Hrvat „dobar“, a koji nije, odnosno uzurpirala poziciju hrvatskog člana Predsjedništva, što je u proteklih 30 godina nakon Daytona u praksi provedeno ukupno četiri puta“, navodi se u prilogu, uz ponavljanje mantre o nepostojećem „hrvatskom“ članu Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
-U razdoblju nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma Hrvati barem polovicu vremena nisu mogli izabrati svog člana Predsjedništva, a očigledna namjera da se takva praksa nastavi otvara pitanje povećanja političkih zahtjeva Hrvata, ali i njihove političke nemoći, s obzirom na to da su njihovi predstavnici do sada tražili isključivo izmjene Izbornog zakona, navodi Čovićev medij.
Profesor s Hrvatskog katoličkog sveučilišta Jakov Žižić, također blizak HDZ-u Bosne i Hercegovine, kaže da „bošnjačka politika samo želi imati na toj poziciji osobu koja je suprotna interesima većine Hrvata u Bosni i Hercegovini“.
“Nije važno toliko ni za što se ta osoba zalaže ni što predstavlja ni što radi nego je važno da oni pokažu, s obzirom na tu svoju očiglednu političku nemoć, da su barem toliko moćni da mogu u Predsjedništvo BiH izabrati onog kandidata koji je suprotan volji većine Hrvata u Bosni i Hercegovini”, rekao je Žižić.
„Teritorijalna jedinica nužna za biološki opstanak hrvatskog naroda“
Stručnjak za informacijske znanosti Robert Kolobara, također blizak HDZ-u BiH, mišljenja je da ovaj politički potez ogoljava stvarnost do kosti i dovodi nas do pitanja: ‘Je li više moguć politički suživot s njima? (bošnjačkim političkim establishmentom, nap, RTV HB) i vrijedi li po stoti put pružati ruku i spašavati BiH?’.
“Stoga, obnova hrvatske političke, izborne i teritorijalne jedinice, nije više izraz puste želje, nego to postaje vitalna nužnost za biološki opstanak hrvatskog naroda. Jer na ovim prostorima poslije eliminacije političkih prava dolazi i do biološke eliminacije”, kazao je Kolobara.
„Kovačević će voditi kroatofobnu kampanju“
-Odustajanje od prakse nametanja političkih predstavnika Hrvatima, bilo bi politički preskupo za pojedine aktere na bošnjačkoj političkoj sceni, smatra Žižić. S obzirom na to da to opravdavaju kao izrazito patriotski čin odbrane države, Kovačevićeva kampanja morat će biti izrazito negativna.
“Za razliku od Komšića koji je imao i ima i dalje popularnost i osobni politički kapital u bošnjačkom biračkom tijelu, ipak je on i zlatni ljiljan, to Kovačević nema, a uz to nedavno je doživio i težak poraz na Europskom sudu u Strasbourgu. Stoga će kampanja Slavena Kovačevića u cijelosti morati zasnivati na tome da se on predstavi kao netko tko će spriječiti pobjedu kandidata koji je nepodoban bošnjačkim interesima, odnosno onoga koji je izraz volje hrvatskog biračkog tijela i koji je kandidat hrvatskih stranaka”, navodi Žižić.
Sarajevska inat-politika prema Hrvatima sve rigidnija
Hrvatsko političko vodstvo bi trebalo otvoreno zatražiti mišljenje svoga naroda što i kako dalje, smatra Kolobara. Jer vidljivo je kako politika inata političkog Sarajeva prema svojim susjedima Hrvatima postaje sve rigidnija i agresivnija.
“Oni nam pričaju o građanskoj državi, a nazivaju nas kopiladima. Oni pričaju o individualnim pravima, a otimaju nam zadnja zrnca političkih prava, dehumaniziraju nas na svakom koraku nazivajući nas fašistima i UZP-ovcima. Oni nisu svjesni činjeničnog stanja ili ga ne žele priznati. A ono je da je ovaj teritorij duboko podijeljeno društvo, a upravo političko Sarajevo te brazde podjele čini svježim i dubokim” rekao je Kolobara.
U cijeloj priči nebitna je osoba Slavena Kovačevića, kao i njegovo promjenjivo nacionalno izjašnjavanje. Ali zato očigledno je svjesno ignoriranje političkog zahtjeva Hrvata da mogu sami izabrati svoje legitimne političke predstavnike. A legitimitet se ne dobiva ni na osnovu pripadnosti narodu ili pripadnosti nekoj stranci, nego na osnovu većinske potpore naroda koji je nekog kandidata izabrao.