Ne računajući zvaničnike Bosne i Hercegovine, visoki predstavnik Christian Schmidt se od imenovanja na ovu funkciju najčešće sastajao sa zvaničnicima Republike Hrvatske. Posljednji takav sastanak održao je sa ministrom vanjskih poslova Gordanom Grlićem Radmanom, što je već peti susret samo ove godine sa predstavnicima susjedne države, piše Senija Mahinić za Istraga.ba.
Početkom marta ove godine hrvatski premijer Andrej Plenković primio je Christiana Schmidta u zvaničnu posjetu u trenutku kada je najbliži politički saveznik Zagreba, Milorad Dodik, inicirao najveću političku krizu u Bosni i Hercegovini u posljednjih dvadeset godina.
„Međunarodna zajednica, posebno potpisnice mirovnog sporazuma, imaju mnogo iskustva u osiguranju stabilnosti i teritorijalnog integriteta BiH“, kazao je Schmidt tom prilikom.
Mjesec dana kasnije, 12. aprila, visoki predstavnik se sastao s Grlićem Radmanom na Diplomatskom forumu u Antaliji. Manje od dvije sedmice nakon toga, u Zagrebu je održan novi sastanak sa Plenkovićem i Grlićem Radmanom. Plenković je tada osudio poteze koji „ugrožavaju Dejtonski okvir i funkcionalnost BiH“. Uprkos tome, oni koji su konkretno ugrozili Dejtonski mirovni sporazum, predstavnici HDZ-a BiH, zadržali su kadrove SNSD-a u Vijeću ministara.
Tokom međunarodne konferencije Dubrovnik Forum, održane u julu 2025. godine, Schmidt se još jednom sastao sa Plenkovićem. U prethodnim godinama visoki predstavnik je održao više od deset sastanaka sa hrvatskim zvaničnicima, ostavljajući utisak da Zagreb u značajnoj mjeri oblikuje njegove stavove i razumijevanje političke situacije u Bosni i Hercegovini.
Iako visoki predstavnik svoje polugodišnje izvještaje formalno podnosi Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija, ponekad se stiče dojam da suštinski odgovara institucijama Republike Hrvatske. Kontinuiranim sastancima, bez neophodne političke distance, normalizira se destruktivna politika koju Hrvatska već godinama vodi prema Bosni i Hercegovini. Štaviše, pozicija i djelovanje Zagreba u tom kontekstu izjednačavaju se sa ulogom visokog predstavnika kao zaštitnika bh. institucija i medijatora u unutrašnjim političkim odnosima.
Bez obzira na to koliko Schmidt sebe doživljava kao medijatora u unutrašnjim političkim procesima, on je zvaničnik čije odluke mogu nadomjestiti najviša zakonodavna i izvršna tijela Bosne i Hercegovine. Izvan zemlje on nesumnjivo predstavlja državu i dužan je štititi njene interese, makar i na simboličnom nivou.
Izostanak bilo kakve kritike, čak i u momentima kada je Hrvatska indirektno podržavala djelovanje Milorada Dodika putem kadrova sestrinske stranke u Bosni i Hercegovini, godinama stvara percepciju u kojoj se Hrvatska prikazuje isključivo kao medijator, a ne kao politički subjekt sa direktnim interesima u BiH. Takvim pristupom zanemaruje se činjenica da Zagreb stalnim pritiscima na Sarajevo nastoji ugroziti same temelje Dejtonskog mirovnog sporazuma.
U odnosima sa susjednim državama visoki predstavnik bi morao djelovati kao zaštitnik interesa Bosne i Hercegovine, pa čak i kao njen zvaničnik. Schmidt, u kapacitetu u kojem djeluje, predstavlja instituciju Bosne i Hercegovine, a ne Hrvatske ili bilo koje druge zemlje. On jeste medijator u unutrašnjim političkim odnosima, ali izvan BiH njegova uloga je znatno šira, što je pozicija koju Schmidt očigledno ne razumije ili je svjesno zanemaruje.
Visoki predstavnik nema samo obavezu da štiti bh. institucije od onih koji ih iznutra podrivaju, već i od faktora koji djeluju izvan njenih granica. Jasno je da ne može nametati volju institucijama Republike Hrvatske ili Srbije, ali to ne mijenja činjenicu da svojim pristupom, javnim djelovanjem, porukama koje šalje, atmosferom koju gradi, percepcijom koju kreira i odlukama koje donosi, može utjecati na njih u smislu političkog odvraćanja.