Pritisak na srpsku zajednicu na Kosovu i potezi Prištine izazvali su nezadovoljstvo u Beogradu, a kao jedan od mogućih odgovora Aleksandar Vučić naveo je i mogućnost promjene toka rijeke Ibar. Kako je rekao, u tom slučaju „vidjet ćemo šta će Albanci raditi i kako će se ponašati“.
Vodni sistem Ibar–Lepenac ima veliki strateški značaj za snabdijevanje Kosova pitkom vodom, poljoprivredu i proizvodnju električne energije. Ibar je međunarodni vodotok koji izvire u Crnoj Gori, potom protiče kroz dio Srbije, a na granici s Kosovom ulijeva se u zajedničko pogranično jezero Gazivode. Odatle nastavlja svoj tok kroz Kosovo, a zatim ponovo kroz centralnu Srbiju, gdje se ulijeva u Zapadnu Moravu, navodi Deutsche Welle.
Vučićevi epski snovi
Jezero Gazivode, koje se prostire i na teritoriji Srbije i na teritoriji Kosova, predstavlja centralni dio ovog hidro sistema. Svaka veća promjena toka rijeke uzvodno od jezera imala bi direktan uticaj i na samo jezero, ali i na čitav vodni sistem. Zbog toga je razumljivo što je ova prijeteća poruka izazvala zabrinutost u kosovskim, ali i međunarodnim krugovima.
Iz Prištine poručuju da međunarodno pravo i međunarodne konvencije koje regulišu zaštitu prekograničnih vodnih resursa jasno ograničavaju mogućnost korištenja vode kao sredstva političkog pritiska ili svojevrsnog oružja.
Stručnjaci u Srbiji upozoravaju da bi se radilo o ogromnom i izuzetno složenom poduhvatu, čija bi realizacija mogla trajati decenijama. Takav projekat zahtijevao bi ogromna finansijska ulaganja, dok bi preusmjeravanje prirodnog toka rijeke kroz stjenovit i planinski teren Dinarskih planina podrazumijevalo velike zemljane radove, izgradnju tunela, brana i druge kompleksne hidrotehničke zahvate.
Takav poduhvat mogao bi imati ozbiljne posljedice po čitavo slivno područje i potencijalno izazvati veliku ekološku štetu. Profesor hidrotehnike i hidrologije u penziji Jovan Despotović izjavio je za FoNet da su izjave predsjednika Srbije Aleksandra Vučića o promjeni toka Ibra „poput hodanja u snu“, ističući da je riječ o projektu koji nije moguće realizovati u kratkom periodu bez ogromnih građevinskih zahvata, uključujući praktično rušenje brda i planina. Prema njegovim riječima, takav projekat nije prihvatljiv ni u okviru evropskih propisa.
Megalomanske ideje
Kada je riječ o predsjedniku Srbije, teško je reći da mu nedostaje velikih i ambicioznih ideja. Zbog toga nije jednostavno procijeniti da li je riječ o još jednom političkom nastupu namijenjenom domaćoj javnosti, koji će ubrzo pasti u zaborav, ili Aleksandar Vučić zaista ozbiljno razmatra mogućnost pokretanja takvog projekta.
U svakom slučaju, Vučić je saopćio da je pokrenuo inicijativu za formiranje radne grupe sastavljene od inženjera i građevinskih stručnjaka koja bi trebalo da razmotri mogućnost promjene toka rijeke Ibar. On ovu ideju predstavlja kao suvereno pravo Srbije da na svojoj teritoriji realizuje projekat koji smatra potrebnim.
Ideja o promjeni toka Ibra pojavila se još 1985. godine. Budući da se upravo u tom periodu radilo i na Memorandumu Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU), ova ideja se često posmatra u širem političkom kontekstu tog vremena, iako se od nje na kraju odustalo.
Predsjednik Upravnog odbora Foruma za etničke odnose Dušan Janjić kaže za DW da se „od Vučića svašta može očekivati“, ali da nije očekivao da će se predsjednik Srbije vratiti u period između 1983. i 1985. godine, kada su, kako navodi, počela i „fantaziranja srpskih nacionalista“.
„Promjenom toka Ibra oni su željeli otpisati Kosovo, i to pokazuje da se oni Kosovom nisu željeli baviti osim na nivou obećanja i parola o Kosovu kao srcu Srbije. To vidim i kao njegov pokušaj da se izvuče od odgovornosti za sve ono što je radio po pitanju Kosova, a možda i dalje radi, te da u toj političkoj galami dobije alibi i kaže: evo, ništa više nije moglo da se učini“, ističe Janjić.
Posebno zabrinjava, dodaje Janjić, činjenica da se u ovom slučaju objektivno ne radi o racionalnom projektu.
„To nije projekat koji rješava neki problem, već je to jedan ideološko-propagandni mali projekat, ako ga uopće možemo tako nazvati, koji služi da napravi još veću gužvu i galamu u regiji, kako bi ljudi pomislili da bez vas nema spasa i da će biti potop“, ocjenjuje Janjić za DW.
Vjerovatno nije bilo teško pretpostaviti da će nakon ovakvih izjava uslijediti i upozorenja da voda na Kosovu nije potrebna samo Albancima, već da bi eventualne posljedice promjene toka Ibra pogodile i srpsku zajednicu na Kosovu.
Dušan Janjić primjećuje da je „prijetnja da se naudi Albancima prazna priča, jer je, naprimjer, kanal Dunav–Tisa–Dunav građen 20 godina u daleko organizovanijoj i bogatijoj državi, a za Ibar će biti potrebno 50 godina“.
„Tako da će Vučić teško moći vidjeti kako će Albanci patiti, ali se oštećuju i svi drugi stanovnici Kosova. Ono što je već sada definitivno oštećeno jeste predodžba o Srbiji i njenom vodstvu. Jer, kada izađete u javnost s ovakvim izjavama, svako će se zapitati je li to partner s kojim bi trebalo raditi“, upozorava Janjić.
Mojsije ili Sizif?
Koliko ovakve izjave mogu dodatno ugroziti položaj srpske zajednice na Kosovu? Janjić smatra da je „položaj srpske zajednice na terenu završen monopolom Srpske liste“.
„Taj položaj je zacementiran socijalnom korupcijom aktivnih političkih aktera među Srbima. Višestranačkog sistema u toj zajednici nema i tu je, nažalost, pomogla i Evropska unija (EU) da se to razbije. Demokratija i višestranački sistem jednostavno nisu bili tema normalizacije“, primjećuje Janjić.
Predsjednik Srbije je i na unutrašnjem planu bio izložen brojnim kritikama. Kako je to formulirao lider stranke Srbija Centar (SRCE) Zdravko Ponoš, „dok Vučić vježba da postane Mojsije, najprije bi trebao pokušati riješiti problem kanalizacije u Borči“.
Dušan Janjić ipak smatra da je jedna druga usporedba mnogo prikladnija.
„Mislim da to zaista jeste jedna epska dimenzija tih nastupa u sklopu predizborne kampanje, ali također mi se čini da ovdje više imamo posla s mitom o Sizifu. Zato je i čitava vanjska politika sada angažovana da amortizira sve ono što se događa na unutrašnjem planu kako bi sačuvao vlast. Njegov je problem što mu nedostaje snage da ga kamen ne pregazi“, zaključuje Janjić, piše Deutsche Welle.
