Koliko je bilo naivno vjerovati da je Dragan Čović okrenuo leđa Miloradu Dodiku najbolje svjedoče dešavanja u Domu naroda PSBiH, ako i činjenica da je u uzavreloj atmosferi u BiH Čović na sto stavio JOŠ JEDNO TEŠKO PITANJE – Izborni zakon BiH. Takvo ponašanje je apsolutno shvaćeno kao pomoć Dodiku u njegovom rušenju ustavnog poretka.
To je odmah shvatio nebojša Vukanović, koji je, da je bilo volje HDZ-a i predsjedavajuće Borjane Krišto (HDZ) već mogao sjediti u fotelji ministra sigurnosti BiH.
Tako je on komentirao i za večeras najavljeni sastanak premijera Hrvatske Andreja Plenkovića i Dragana Čovića.
“Uskoro će mnoge stvari biti jasnije i izaći na vidjelo, prije svega da li je Milorad Dodik i dalje vitalni hrvatski nacionalni interes i da li će ga podržavati, indirektno u rukavicama, ili će Plenković u Mostar večeras doći sa drugačijim porukama iz Brisela za Dragana Čovića i HDZ BiH“, kazao je Vukanović.
U kompleksnoj političkoj sceni BiH, fraza „vitalni nacionalni interes“ koristi se kao mehanizam zaštite konstitutivnih naroda – često i kao politički alat za ostvarivanje ciljeva koji nisu nužno direktno vezani za vitalnost naroda, već za interese političkih elita.
Ono što je za sada jasno opstanak Dodika je vitalni interes Čovića.
Danas se postavlja pitanje jesu li Hrvati sada ti koji vraćaju uslugu Srbima – odnosno Miloradu Dodiku?
Jedan od upečatljivijih primjera jeste kada su srpski delegati u Domu naroda PS BiH odbili podržati zahtjev za pokretanje spora protiv Hrvatske zbog izgradnje Pelješkog mosta, iako su bošnjački predstavnici tvrdili da BiH time gubi pravo pristupa otvorenom moru.
I upravo su srpski delegati tada proglasili Pelješki most vitalnim interesom – čime su faktički zaštitili projekt koji s BiH nema direktnu vezu, osim što ga bošnjačka politika vidi kao zadiranje u suverenitet. Zašto su to učinili? Odgovor je jednostavan Srbi su tada Hrvate vidjeli kao korisne saveznike u balansiranju bošnjačkog političkog uticaja.
U nizu političkih previranja, HDZ BiH i SNSD često usklađuju nastupe – bilo da se radi o izbornim reformama ili nekim drugim pitanjima.
Tako je vidljivo da hrvatski premijer Andrej Plenković i lider HDZ-a BiH Dragan Čović izuzetno oprezno i blago komentiraju Dodikove antiustavne istupe, dok istovremeno insistiraju na potrebi za ravnopravnošću Hrvata. U praksi, to znači da nerijetko prešutno podržavaju Dodika, jer je njegova retorika protiv bošnjačkog djelovanja korisna i hrvatskoj političkoj agendi.
U tom smislu, može se reći da je Dodik – bez obzira na sve kontroverze – de facto hrvatski „vitalni interes“, jer osigurava ravnotežu snaga u Bosni i Hercegovinj, barem iz perspektive političkog Zagreba i HDZ-a BiH.
Tome bismo mogli svjedočiti i večeras, kada zvanično saopće teme sastanak i zaključke nakon istog.
Ono što spaja Hrvate i Srbe u BiH nije ljubav, već zajednički strah od bošnjačke političke dominacije, odnosno ostvarivanje njihovih ratnih ciljeva mirnim putem.
U prijevodu da, Hrvati „vraćaju dug“, ali ne zato što moraju – već zato što im se isplati. Politički pakt sa Dodikom omogućava im jaču poziciju u Sarajevu, posebno u kontekstu izborne reforme i borbe za „legitimno predstavljanje“.
