Nakon pokušaja da krivicu za blokadu Plana rasta prebace na opoziciju, tačnije na SDA, perjanice projekta Trojke ponovo su se vratili u medijske zemunice odakle nas uvjeravaju kako je sve moguće i kako će sve biti ružičasto.
Najprije smo na sceni vidjeli Elmedina Konakovića, NiP-ovog lidera na jednom uglu političkog trougla stranog porijekla. U nedostatku spinova obrušio se na opoziciju i od lidera SDA i DF Bakira Izetbegovića i Željka Komšića zatražio tv duel. Svjestan je Konaković da uskoro počinje kampanja, da će malo toga moći ponuditi i da bi mu jedna pressing debata s Izetbegovićem i Komšićem mogla pomoći da spin tehnikama pokuša popraviti urušeni ugled Trojke.
A onda se na sceni ukazao Nermin Nikšić. Nelegalni predvodnik crvenog trougla Trojke i nametnuti premijer Federacije. U intervjuu za Dnevni avaz Nikšić je pokušao namagarčiti bh. javnost i predizborne kampanje optužiti za loš rad vlasti koju predvodi po vertikali.
“Prečesto su procesi od interesa za građane i državu žrtve predizbornih kampanja, kad se mnogi takmiče da što više procesa zakoče, da se predstave kao navodni zaštitnici ‘svojih’ od onih drugih, a ispaštaju građani. Nadam se da će svi, pa i opozicija, pokazati nužnu dozu odgovornosti i svijesti o općem interesu kako bismo Plan rasta usvojili i oslobodili desetine miliona eura namijenjenih jačanju institucija države i poboljšanju života građana BiH”, veli Nermin Nikšić.
I opet laže. Jer, za kreiranje, donošenje i slanje Plana rasta zadužena je vlast, a ne opozicija. Stoga, priča kako neko zbog nečeg koči vlast da pošalje Plan rasta u Brisel je još jedna eurokomunistička vreća prašine u oči građanima. Plan rasta i reforme koje ga prate dokument je o namjerama vlasti šta će raditi, a nije upućen u Brisel isključivo zbog loših namjera vlasti koju čini Trojka.
Pokušao nam je Nikšić i sa društvenih mreža još zaprašiti oči kako evropski put BiH nije zaustavljen, iako je svima jasno da je taj put dobrano zabarikadiran, a da se iza barikada nalazi teško prolazan tunel. Priču o nikad uspješnijoj vlasti teško će prodati građanima, jer uspjeh evropskog puta se mjeri reformama, a uspjeh vlasti standardom života. A građani BiH nemaju priliku da vide reforme niti uživaju u boljem standardu.