Poništavanje prvobitne presude u predmetu “Kovačević protiv Bosne i Hercegovine” izazvalo je val skeptičnih komentara u javnosti, usmjerenih ka radu Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP), uticaju Visokog predstavnika Christiana Schmidta, te ulozi političkih aktera — kako domaćih, tako i međunarodnih — u pravosudnim i političkim procesima unutar BiH.
Jasno je zašto je HDZ BiH snažno reagovao na inicijalnu presudu u korist Kovačevića. Takva presuda bi u osnovi dovela u pitanje etnički izborni model koji HDZ zagovara i afirmisala građansku identifikaciju stanovništva nad etničko-religijskim određenjem. Model koji HDZ preferira podrazumijeva izbor političkih predstavnika unutar zatvorenih etničkih krugova i teritorijalno definisanih jedinica — pristup koji je suprotan osnovnim demokratskim principima o jednakom glasačkom pravu.
Takav sistem generiše tzv. etnokratiju — strukturu vlasti u kojoj politička moć proizlazi iz etničke pripadnosti, a ne iz volje građana kao pojedinaca. Time se urušava odgovornost izabranih dužnosnika prema svim građanima, jer lojalnost se prenosi prema partijskim liderima, a ne prema zakonima ili javnom interesu.
Ustavna diskriminacija i apelacija dr. Kovačevića
Središnje pitanje koje otvara apelacija dr. Slavena Kovačevića jeste diskriminatorni karakter Ustava BiH, posebno u čl. 4.1 i 5., kojim se građanima ograničava aktivno biračko pravo na izborima za Predsjedništvo BiH i Dom naroda. Kovačević je zatražio pravo da glasa za sve članove Predsjedništva kao stanovnik BiH, bez obzira na to iz kojeg entiteta dolazi.
Time je ukazao na strukturnu diskriminaciju u Ustavu BiH, koji nije u skladu s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Kovačević takođe osporava i činjenicu da građani FBiH ne mogu uticati na izbor delegata u Dom naroda PS BiH, jer njihovo biračko pravo prestaje nakon izbora za kantonalne skupštine.
Kontroverze oko presude Velikog vijeća
Veliko vijeće ESLJP-a, umjesto da se fokusira na suštinu apelacije, donosi “zaključke” koji nisu u direktnoj vezi sa zahtjevima apelanta — što pravno nije prihvatljivo. Sud nije tu da donosi političke interpretacije, već da utvrdi postoji li povreda prava. Odluka kojom se apelacija odbacuje, a pritom se ne razmatra jasno artikulisani zahtjev, ostavlja prostor za sumnje u politički pritisak i selektivnu primjenu pravde.
Postavlja se i pitanje: bi li predsjednik Suda, Mattias Guyomar, mogao na isti način presuditi u nekom predmetu unutar Francuske, da diskriminaciju predstavi kao prihvatljivu? Teško je povjerovati. No u slučaju BiH, to se, nažalost, desilo.
Politički kontekst i uloga međunarodnih aktera
Kritike se upućuju i na potencijalni politički uticaj Visokog predstavnika Schmidta, kao i na ulogu međunarodnih lobističkih struktura. Navodi o mogućem angažmanu londonskih lobista koje navodno finansira OHR dodatno produbljuju sumnju u nezavisnost međunarodnih institucija koje djeluju u BiH. Ako su tačne, postavlja se pitanje: čijim sredstvima se to finansira, i s kojim ciljem?
Presuda Velikog vijeća izazvala je opravdanu zabrinutost u javnosti — jer umjesto da potvrdi osnovne demokratske vrijednosti, ona ostavlja utisak da se etnički koncept vlasti smatra prihvatljivim rješenjem za BiH. Poruka koja se time šalje jeste da demokratija nije univerzalna vrijednost — i da za BiH, možda, vrijede druga pravila.
Šta traži Kovačević?
Kovačević u svojoj apelaciji ne traži privilegije, već jednako pravo: da kao građanin BiH glasa za sve članove Predsjedništva — ne samo one iz jednog entiteta. On naglašava da etnička ili teritorijalna pripadnost ne smije biti prepreka za ostvarivanje osnovnih političkih prava. U tom smislu, njegova apelacija direktno osporava diskriminatorne odredbe Ustava i poziva na njihovu usklađenost sa evropskim standardima.
Pitanje pravne dosljednosti: šta s ostalim presudama?
Ako se Kovačevićeva apelacija odbacuje po osnovu “statusa apelanta” ili drugih formalnih razloga, postavlja se ozbiljno pitanje šta to znači za ranije presude u predmetima Zornić, Šlaku, Pudarić, Pilav i Sejdić-Finci — koje su temeljene na istim principima zaštite od diskriminacije. Da li to znači da će i one biti ignorisane?
Evropska konvencija o ljudskim pravima ima pravnu snagu iznad domaćeg ustava — i to ne smije biti zaboravljeno. Presude ESLJP obavezujuće su za BiH, i moraju se implementirati. Niti konstitutivnost naroda, niti koncept “legitimnog predstavljanja” ne mogu nadjačati vladavinu prava.