data-nosnippet>
Zamjenik državnog sekretara Sjedinjenih Američkih Država, Christopher Landau, prisustvovao je Parlamentarnoj skupštini NATO-a, koja je održana u Daytonu, a na kojoj se govorilo o Bosni i Hercegovini. Najavio je drugačiji pristup američke administracije s naglaskom da konsenzus i kompromis mora biti krajnji cilj.
Proljetno zasjedanje Parlamentarne skupštine NATO-a održava se prvi put u SAD-u, i to u saveznoj državi Ohio čime se obilježava 30 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.
– Okupili smo se na veoma posebnom mjestu u veoma posebno vrijeme. Ovo je dom braće Wright Wilbura i Orvillea, koji su sanjali o avionima na motorni pogon i ostvarili taj san jednog decembarskog dana 1903. godine u Kitty Hawku, Sjeverna Karolina. Nikada me ne prestaje iznenađivati da se ovaj prvi let na motorni pogon dogodio samo 60 godina prije nego što sam se rodio, kada je moj djed već imao 20 godina. Ljudska rasa je prešla dug put u tren oka, na dobro i na zlo. Također smo ovdje u posebnom trenutku, 30 godina nakon što su mirovni sporazum za Bosnu pregovarani u ovom gradu. Za pojedince ili za nacije, malo je plemenitijih poduhvata od traženja mira za sebe ili druge, a očigledno je traženje i promoviranje mira cijela poenta diplomatije, što je moj posao. Stoga odajemo počast onima koji su se okupili na ovom mjestu prije 30 godina kako bi sklopili mirovni sporazum, započeo je Landau svoje obraćanje.
Novo razmišljanje
On ističe da to što je sklopljen mir ne znači i da je mirovni sporazum savršen.
– Većina mirovnih sporazuma predstavlja pokušaj kompromisa. Kompromis često nije lijep – jer niko ne dobije 100 posto onoga što želi, ali je bolje išta nego ništa. Dejtonski sporazum od prije 30 godina proglašen je “herojskim i historijskim” i zaista je zaustavio krvoproliće među civilima, ali od samog početka, SAD su svoj cilj sažele kao sporazum koji je, citiram, “jasan”, “ograničen” i “dostižan”, kazao je.
Prisutnima je rekao da nije došao držati lekcije nego saslušati ljude iz Bosne i Hercegovine i s Balkana te pružiti svoje usluge s ciljem poboljšavanja situacije, “ukoliko je to učešće poželjno”. Ovakav pristup smatra drugačijim u odnosu na dosadašnju politiku SAD-a.
– Znam da ovo nije oduvijek bio duh u kojem su američki zvaničnici pristupali vanjskoj politici, ali u tom pogledu, kao i u mnogim drugim, Trumpova administracija je spremna isprobati drugačiji pristup, i ponosan sam što predstavljam ovo novo razmišljanje. U stvari, moja vlastita pozadina me je savršeno pripremila da predstavljam ovo novo razmišljanje. Moj otac je bio profesionalni američki diplomata. Rođen sam u Madridu, dok je on tamo služio u američkoj ambasadi, a odrastao sam u nekoliko zemalja Južne Amerike gdje je služio kao američki ambasador. Dakle, iako sam Amerikanac od trenutka rođenja, navikao sam i da Sjedinjene Američke Države i svijet gledam očima drugih. Poštujem i očekujem različita gledišta i prepoznajem da nisu svi ili ne žele biti baš kao ja ili moji sunarodnjaci Amerikanci, rekao je.
Naglasio je da nova politika koju će voditi Trumpova administracija znači da su “spremni saslušati i sarađivati sa svim pogođenim stranama”, ali da to ne znači kako će podilaziti nerealnim prijedlozima.
– Sporazumi moraju biti čvrsti da bi se održali; ali morate biti fleksibilni da biste se prilagodili promjenjivim vremenima. Da budem jasan: Sjedinjene Države ne nude neograničena sredstva za nedefinirane, neizvjesne ili nerealne ciljeve. Ovu osnovnu poentu previše zagovornika preoblikovanja stranih društava po utopijskim principima ne shvata. Nismo zainteresirani za nametanje vizije društva koja odražava preferencije udaljenih birokrata i uskih aktivista. Sjedinjene Američke Države mogu biti voljan partner sa značajnim političkim kapitalom. Možemo naporno raditi, ali ćemo sarađivati samo s onima koji su posvećeni praktičnom i realističnom rješenju za svoje zemlje. Odbacujemo dvije neodržive krajnosti – želju za transcendentalnom transformacijom, s jedne strane, ili ponovno oživljavanje starih nezadovoljstava, s druge strane, rekao je.
Drugim riječima ne podržavaju ni ideje nastale 90-ih godina u ratu, ali ni velike promjene u državnom sistemu BiH.
Konsenzus strana
– Beskrajno ekspanzivna politika, bez ograničenja i historijske poniznosti, postaje neprijatelj strategije i ustavnog državništva. To nije naša svrha, naša funkcija, niti naša misija… Sporazumi o nagodbi, i fleksibilni i trajni, zahtijevaju saglasnost i konsenzus svih strana na terenu; oni moraju odražavati regionalne uslove i stvarnost, a ne biti jednostavno idealizirana i apstraktna nametanja odozgo ili izdaleka. Kada različite nacionalnosti i sistemi vrijednosti postoje jedan pored drugog, mir ne zavisi od vojne pobjede, koja samo postavlja temelje za revanš, već od kompromisa koji omogućavaju svim stranama da žive zajedno, poručio je.
Na kraju je zaključio kako se može reći da je Dejtonski sporazum bio uspješan, ali da to ne znači da je savršen u teoriji i praksi.
– Ovdje sam da izrazim spremnost Trumpove administracije da sluša i igra konstruktivnu ulogu za sve strane. Zaključno, narodima Bosne i Hercegovine i njenim susjedima pružamo ruku prijateljstva i spremnosti da pomognemo. A svima vama, cijenim vaše vrijeme i pažnju. Hvala vam, završio je Landau svoj govor.