Prognoza za zimu 2024./2025. ukazuje na utjecaj slabe faze La Nine i blažeg polarnog vrtloga.
La Nina i El Nino označavaju fluktuacije temperature gornjih slojeva vode u srednjem i istočnom dijelu Tihog okeana. El Nino je povezan s poremećajem obrazaca vjetra, što znači toplije temperature površine okeana u istočnom i središnjem Pacifiku, a La Nina donosi hladnije temperature Tihog okeana oko ekvatora te je povezana s poplavama i sušama.
S obzirom na to da dolazi La Nina, može se analizirati kako je ona utjecala na vremenske prilike u prošlosti jer je bila aktivna u nekoliko zimskih sezona. Treba napomenuti da La Nina izvire u Tihom okeanu pa neće utjecati na vremenske obrasce na području Europe kao što utječe na SAD ili Kanadu. Ipak, ona može značiti sušniji trend na zapadu i više oborina u središnjim i istočnim dijelovima Europe.
Severe Weather je za ranu zimsku prognozu koristio sezonske modele: ECMWF iz Europe i CanSIPS iz Kanade. Modeli prikazuju prosječne vremenske prilike tokom zimskih mjeseci, odnosno opću prevladavajuću vremensku prognozu za meteorološku zimu. Dakle, pokazuju kako bi vremenski obrasci mogli izgledati 40-60 posto vremena tokom zime.
ECMWF model se smatra jednim od najpouzdanijih modela za dugoročne prognoze. Za zimu predviđa područje visokog pritiska koje se proteže od juga Sjedinjenih Država preko Atlantika do zapadne i središnje Europe.
Što se tiče temperaturne slike za Europu, veći dio kontinenta će biti topliji od normale, zbog utjecaja sistema visokog pritiska. Prognoza padavina ukazuje na sušnije razdoblje na zapadu Europe, dok ostatak kontinenta čeka više oborina nego što je uobičajeno.
ECMWF za početak i sredinu zime u Europi, dakle do februara, predviđa ispodprosječnu količinu snijega. Nad Skandinavijom se predviđa više snježnih oborina od normalnih, zbog utjecaja lokalnog sustava niskog pritiska.
Kanadski model CanSIPS pokazuje očekivani slabi uzorak La Nine i područje visokog tlaka nad sjeverozapadnom Europom. No, radi se o prvim prognozama, tako da još ne pokazuje definirana područja niskog pritiska, kao što se očekivalo.
Gledajući površinske temperature iznad Europe, model ukazuje na tople anomalije u većem dijelu kontinenta te manje oborina u većem dijelu Europe. Zbog temperatura koje će biti iznad uobičajenih, očekuje se i manje snježnih padavina.
Polarni vorteks se pojavljuje svake jeseni i igra ključnu ulogu u razvoju vremenskih prilika tokom kasne jeseni, zime i proljeća. No, prvo da objasnimo o čemu se točno radi.
Nad Zemljinim polovima, kako sjevernim tako i južnim, u višim dijelovima atmosfere, u troposferi i stratosferi, nalaze se postojana područja niskog pritiska zraka koja se nazivaju polarnim vorteksima, odnosno vrtlozima. Polarni vrtlog je najizraženiji tokom zimskih mjeseci.
Vrtlog se okreće u smjeru suprotnom od kazaljke na satu brzinom vjetra od 250 km/h, što je otprilike ista brzina kao uragana 5. kategorije. Snažan polarni vrtlog obično prati jaka polarna cirkulacija koja zadržava hladniji zrak u polarnim regijama, što pak rezultira blažim sezonskim uvjetima za većinu Sjedinjenih Država i Europe.
Nasuprot tome, slab polarni vrtlog može poremetiti mlazne struje, otežavajući zadržavanje hladnog zraka koji se u takvoj situaciji može probiti iz polarnih regija u Sjedinjene Države ili Europu. Ovaj prodor može biti nezgodan jer u kratkom vremenskom razdoblju dolazi do značajnog pada temperatura.
Prema modelima ECMWF i JMA, u kasnu jesen i ranu zimu nas čeka ispodprosječna snaga polarnog vrtloga. To ukazuje na nestabilnije vremenske obrasce i moguće prodore hladnijeg zraka u dijelove Sjedinjenih Država i Europe.