data-nosnippet>
Njegova nervoza (slučajno) koincidira s naglim terslukom njegovog šefa Dragana Čovića koji sada bez zadrške govori o svom, trećem entitetu u kojem će i formalno uredovati kako misli da treba. A taj njegov modus operandi davno smo vidjeli – privatni pašaluk u kojem profitiraju samo oni od kojih profitira Čović.
Progovorio” je i on. Gradonačelnik Mosara Mario Kordić pokrenuo je verbalnu agresiju protiv Bošnjaka Mostara i Islamske zajednice. Riječi baš i ne bira. Iako sve mota u “multietničku” oblatnu, iz njega izbija jed.
Tolerancija” u vokabularu HDZ-ovog Kordića znači – radit ćemo šta i kako hoćemo, a vi (Bošnjaci) šutite!
Prvo je na svom Facebook profilu, a potom i na propagandističkoj platformi koja nosi naziv po presuđenom udruženom zločinačkom poduhvatu, rigao vatru i bijes.
Kada čovjek sluša Kordića, rekao bi da najvećim gradom Hercegovine teče med i mlijeko. Svi su sretni i zadovoljni, nadošli potoci žubore Mostarom a vesela dječija graja ori se iz brojnih i nadasve uređenih i prelijepih parkova.
Realnost je sasvim suprotna. Osim potoka koji jesu nadošli zbog obilnih kiša proteklih dana. Mostarom vlada bezzakonje.
Gradom hara “navijačka skupina” fudbalskog kluba Zrinjski. Bez kazne. Bez posljedica. Podržana i Kordićem i onima koji stoje iza njega.
Oni teroriziraju grad. Obrušavaju se na bošnjačku i srpsku djecu, progone – po političkom nalogu – neistomišljenike, napadaju i uništavaju javnu i privatnu imovinu.
“Tužiteljstvo” HNK, kojeg ističe i Kordić u svojim istupima, reagira tako da se progone i islijeđuju žrtve, dok se napadači štite i podstrekuju. Za Kordića to uopće nije problem. Ni ne pominje ga!
Ali mu jeste problem Islamska zajednica i sada ova “nova” SDA stranka, koja kao da ispravlja duboko savijenu kičmu u Mostaru.
Kordić uporno ponavlja da je u gradu sve u redu. Ali, eto, ‘neki tamo muftija’ ‘iz samo sebi znanih razloga’ nešto se buni. A Kordiću se žuri da, prije izborne godine, završi šta je naumio. A naumuo je da i centar Mostara, mimo svih pravila i propisa “hrvatizira”.
Zgrada ‘Hrvatskog narodnog kazališta’, kako se zove, nastoji se nasilu zavšiti. Gaze se tu sva prava, svi zakoni, svi principi. I to Kordiću nije sporno.
Šta više, tako to i treba, po gradonačelniku Mostar. Kada je Islamska zajednica, po istim principima, pokušala ishoditi dozvole za gradnju Mevlana centra, brutalno se obrušio na nju. Ekspresno je izdao sve što misli da treba da se to ne desi.
A Mevlana će se graditi na zemljištu koje je jedan kroz jedan Islamske zajednice. I nisu tražili da ga iko finansira, osim njih samih. I, gle čuda, Kordiću je sve sporno što dolazi od Islamske zajednice i/ili Bošnjaka!
A “HNK” u Mostaru finansiraju svi. Uključujući i tebe, poštovani čitaoče ovog teksta. Iako su papiri krajnje sumnjivi, a tek je sumnjiva površina na kojoj se to zdanje treba prostirati. Kordić tvrdi da to nije tako.
Kaže i da “čak”, Tužilaštvo HNK nije ni interveniralo, jer je očito sve čisto k’o suza. Kao što je i sve ostalo za Tužilaštvo HNK, koji grca u kriminalu i korupciji, nije sporno.
Gradonačelnik Mostara se tokom istupa na propagandističkoj platformi Dragana Čovića rekao i da niko nema pravo kontrolirati šta radi Gradska uprava Mostar. Prosto da ne povjeruješ! Iako se našim parama finansira taj “HNK”, samo oni koje odobri Kordić (čitaj Čović) imaju pravo nadzora i uvida u detalje. To samo u Mostaru može!
Isto kao i onaj križ što uporno, kao simbol zloupotrebe vjere i divlje gradnje, netaknuto stoji iznad Mostara. Mario Kordić je u politiku ušao kao neko ko bi “mogao biti drugačiji, otvoren, razuman…”. Ubrzo je spaljena i ta iluzija.
Mostarska čaršija prepuna je “dogodovština” gradonačelnika Mostara. O njima se posprdno priča uz kaficu, ali ne i javno, zbog očuvanja vlastitog dostojanstva. Kordić je svoje davno skršio. Ovih dana, dakle, svjedočimo kako se mostarska perjanica HDZ-a “na zadnje noge” propinje kako bi rigao vatru na neistomišljenike – Bošnjake muslimane.
Njegova nervoza (slučajno) koincidira s naglim terslukom njegovog šefa Dragana Čovića koji sada bez zadrške govori o svom, trećem entitetu u kojem će i formalno uredovati kako misli da treba. A taj njegov modus operandi davno smo vidjeli – privatni pašaluk u kojem profitiraju samo oni od kojih profitira Čović.
“HNK” je, dakle, odraz jedne fašizoidne politike koju najveći grad na Neretvi gleda skoro dvije decenije.
I kako nema “HNK”, tako je sve očitije da ta politika, osim debelog novčanika njenog glavnog izvođača, nema nikakvog rezultata. Posebno onog dobrog za sve.