Amir Sečić je odrastao u Domu bez roditeljskog staranja u Tuzli. Porijeklom je iz Srebenice. Oca je izgubio 11. jula u Potočarima, a majka ga je napustila i kako sam kaže, nema uopće kontakt s njom.
O svom djetinstvu napisao je i knjigu “Teško da sam bio dijete”, a nakon nje izdao je još jedno djelo “Još dišem”.
Senzor.ba je ranije pisao o ovom vrijednom mladiću, koji je iz svoje prošlosti uzeo lekciju i svakodnevno se trudi biti dobar otac svojoj djeci
Amir je nedavno sa suprugom Zerinom dobio još jednu kćerkicu. Iako je termin za porođaj bio 11. juli, datum smrti njegovog oca, beba je na svijet došla ranije. Nakon nekoliko dana brige i neizvjesnosti, stanje majke i bebe se stabilizovalo i njih četvero sada provode sretne trenutke zajedno
Amir je za portal Senzor.ba govorio o očinstvu i prvim danima s bebom. Tom se prilikom prisjetio i svoje majke koja ga je napustila dok je bio beba, a od koje se nada da će dobiti barem čestitku za dobitak kćerkice:
“Postao sam ponovo babo. Beba je baš poranila, poželjela je život i poželjela je svoju mamu, babu i svoju seku Daliju. Često sam sebe pitam da li ću ponovo dobiti čestitku od svoje mame, a ona od svoje nene.
Ta poruka kasni, nema je i neće je biti. Žao mi je što putem medija mora saznati da je postala nena. Da li će biti sretna kao ja, da li će se sjetiti mene te 1995. kada sam zaplakao kao beba, pitam se.
Ja se pitam kako je mogla pusiti bebu, a ne može i nije kriva, niti za jednu scenu njenog života. Dokle god sam ja živ , halalit ću joj, ali zaboraviti teško! Kako da kažem svojoj djeci da sam ja odrastao bez roditelja? Ovom prilikom imam jednu poruku za nju – nikad u životu ne treba odustajati, pa čak i kada je sve izgubljeno”, poručio je ovaj čestiti mladić.
Uz objavu fotografije sa suprugom Zerinom i njihovim dvjema kćerkama, Amir je podijelio emotivnu poruku o svom putu do roditeljstva.
„Nismo imali roditelje, a uspjeli smo,“ započinje Amir, naglašavajući da je Zerina, iako usvojena, imala glavne oslonce u životu, dok su njemu vaspitači u domu bili ključni organizatori i vodiči tokom odrastanja. Danas, zajedno sa suprugom, Amir s ponosom preuzima ulogu roditelja, učeći i pokazujući svojoj djeci šta je ispravno, a šta pogrešno.
U svojoj objavi Amir se osvrnuo i na majku koja ga je ostavila kao bebu. Kaže da je čuo njen komentar o tome da će “tek saznati šta znači biti roditelj,” bez imalo empatije i emocije. „Imam osjećaj da se ne kaje i da se nikad ne zapita za svoju odluku,“ dodaje Amir, ali istovremeno naglašava da joj šalje sliku ljubavi, ponosa i poštovanja – njegov odgovor na bol koju je pretrpio.
„Ja joj halalim, ali nikad neću zaboraviti,“ piše Amir, ističući da nema veće ljubavi od one koju osjeća dok drži svoje najveće životno dostignuće – svoje kćerke.
Njegova objava, prožeta dubokom zahvalnošću Allahu, nije samo priča o prevazilaženju prošlosti, već i snažna poruka o oprostu, ljubavi i važnosti porodice.
Amir Šečić i njegova porodica danas su inspiracija mnogima. Njegov put odrastanja u domu do izgradnje vlastitog porodičnog gnijezda pokazuje da ljubav i snaga volje mogu nadjačati svaku prepreku.