Tog pretposljednjeg dana 2004. u našim novinama objavljen je intervju sa Miloradom Dodikom. Povod je bio povlačenje srpskih predstavnika iz državnih institucija BiH. Skoro dvadeset godina kasnije, srpski predstavnici se još nisu nisu povukli iz institucija BiH, ali… Možda bi htjeli, ali možda ne mogu. Možda bi “stisli”, ali nemaju hrabrosti. Moguće da će, ali prije da neće.
SUKOB SA SDS-om I PDP-om
Jedan od Dodikovih prethodnika na funkciji predsjednika RS-a, Dragan Čavić, tada predsjednik SDS-a, a danas kao čovjek naklonjen aktuelnom predsjedniku manjeg bh. entiteta na funkciji direktora “Elektrokrajine”, potvrdio je da ništa nije dogovoreno tokom sastanka u Sarajevu 28. decembra te godine, kada su se susreli članovi Predsjedništva BiH (Sulejman Tihić, Dragan Čović i Borislav Paravac), predsjedavajući Vijeća ministara BiH (Adnan Terzić) i lideri vladajuće petorke (SDA, SBiH, HDZ, SDS i PDP), te dodao da je njegov “utisak da uopšte ne postoji razumijevanje dubine političke krize i mogućih implikacija”.
Kriza je uslijedila iz zbog ostavke premijera RS-a Dragana Mikerevića. Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a, odbio je ponudu SDS-a i PDP-a da postane mandatar Vlade RS-a (već je jednom bio), uvjetujući svoj pristanak izlaskom ove dvije partije iz vlasti. Sastanku u Sarajevu nije ni prisustvovao jer ga “niko nije ni zvao, a i da jeste, ne bih došao”.
Ilustracija: Slobodna Bosna/Prinscreen
O razgovorima u Banjoj Luci za „Slobodnu Bosnu“ je rekao: „U prve razgovore ušli smo s namjerom da našim eventualnim preuzimanjem vlasti uvedemo novu političku koncepciju, u kojoj neće biti SDS-a. Kada su oni to shvatili, gospodin Čavić je promovisao princip 42 zastupnika, a ko dobije njihovu podršku, biće prihvaćen, bez obzira odakle dolazi. E, sada u Banjoj Luci imate jednu opštu jurnjavu svih i svakoga, otprilike, pametni od toga bježe, a budale skupljaju potpise…“
Odgovorio je i na pitanja je li na pomolu formalno rješenje krize u RS-u i ko bi mogao preuzeti odgovornost za formiranje vlasti u RS-u: „To više nema nikakve veze sa nama, sve je to izblamirano do te mjere da se čovjeku gadi učešće u političkom životu. Jedino realno jeste da se rješenje traži kroz izbore. Mi smo to od početka govorili. Tražili smo da se spoje opšti i opštinski izbori, pokazalo se da smo bili u pravu jer sada bi bilo dobro da imamo novu konstituciju vlasti. Ovdje se uvijek krpi neka vlast koju onda na aparatima u životu održava visoki predstavnik. U vrijeme dok je u Sarajevu na vlasti bila Alijansa za promjene, kada dođete u institucije BiH niste mogli da primijetite nacionalna podvajanja. Sada je sve, nažalost, vraćeno na funkcionisanje nacionalnih kabineta. Uporedite taj period, broj odluka koje su donesene, te odluke koje je donosio Savjet ministara BiH, sa ovim što se sada radi i usvaja, i to u pravilu na prijedlog visokog predstavnika. Svima mora biti jasno kako smo iz kakve-takve dobre prakse došli u potpuno drugu situaciju koja nas nigdje ne vodi.“
KRIVIČNA PRIJAVA ZA PRONEVJERU 6 MILIONA KM
A nekoliko mjeseci ranije visoki predstavnik u BiH Paddy Ashdown smijenio je šezdesetak dužnosnika iz RS-a. Ipak, nakon toga u tom entitetu nije bilo nekih posebnih reakcija. Od Ashdowna se očekivalo da nametne još ozbiljnije sankcije, što je on propustio uraditi.
„Od početka smo smatrali da koncepcija koju je po dolasku u Bosnu promovisao aktuelni visoki predstavnik, a koja se svodila na to da ultranacionaliste, te lidere rata, novokomponovane trabante proglasi novim reformatorima, ne može obezbijediti normalno funkcionisanje domaćih institucija. To nam je ličilo na jednu smišljenu koncepciju visokog predstavnika kojem trebaju dovoljno nesposobni ljudi opterećeni ratnom ili kriminalnom prošlošću, da bi mogao da ih ucjenjuje kako bi ih podstakao na reforme. Znate da je visoki predstavnik na početku mandata promovisao projekt Pravda i posao, a da u BiH u ovom vremenu vladavine Ashdowna i nacionalista nikada nije bilo manje posla i više nepravde. U svakom slučaju, taj koncept za nas od početka nije bio prihvatljiv, bio je bolestan u svakom pogledu. I ovo posljednje je bilo izvjesno i predvidivo. Samo je pitanje trenutka i povoda da se to savezništvo visokog predstavnika i nacionalista rasprši i ja mislim da je njihov odnos sada u najvećoj krizi, gotovo nepremostivoj. Ono što vidimo u ovom trenutku jeste jedna velika akcija visokog predstavnika koji ponovo pokušava da zakrpi tu vrstu priče i da ponovo tog mrtvaca dovede na reanimaciju u svoju operacionu salu“, govorio nam je Dodik.
Jedan od razloga što Dodik nije prihvatio mandat premijera RS-a krajem 2004. bio je i objavljivanje krivične prijave protiv njega nekoliko dana ranije. Optužbe o pronevjeri šest miliona budžetskih sredstava za koje se teretio bile su vrlo ozbiljne i kompromitirajuće.
„Ma, mogli su oni sabrati čitav budžet, nije to problem. Ja sam potpisao 19 hiljada vladinih akata za tri godine u Vladi koja je prenesena sa Pala u Banju Luku, u Vladi koja nije imala ni kancelarije, ni tehničku pomoć. Evo, oni su četiri godine vršljali po tom mom periodu, znate, najgori period za ljude na vlasti je bio period od 1998. do 2000., kada sam ja vodio Vladu RS. I oni su od 19 hiljada i 600 akata koje su prošli kroz Vladu i koje sam ja potpisao našli 32 akta koji se ne slažu i koji, navodno, nisu prošli vladinu proceduru. Svi ministri su potvrdili da je to bilo na vladi, i da se radi o čisto tehničkoj grešci. Ja sam bio premijer, nisam bio začuđen za vođenje zapisnika… To je tako lako dokazivo. Mislim da nije slučajno izabran momenat kada je to plasirano u javnosti. Ta ujdurma koja traje četiri godine već me koštala dosta živaca i pomalo zdravlja, i mene i moju porodicu. Potpuno sam uvjeren u oslobađajuću presudu, ali očito će me dovesti u poziciju da razmislim da li ću se dalje baviti politikom ili osvetom“, rekao je Dodik: „To je radila Ivanićeva vlada, veoma predano. Sve do jednu od ovih prijava koje su napravljene, napisali su ljudi koje je Paddy Ashdown smijenio.“
Tada je imao problem sa Paddyijem Ashdownom, a danas ima sa Christianom Schmidtom. Samo što Nijemac još nije počeo smjenjivati.
(Priredio: Dino Bajramović)