Ekspresno će reagovati OHR i Ambasada SAD-a kada Džafer Alić, predsjednik Skupštine Hercegovačko-neretvanskog kantona kaže da su Bošnjaci vlasnici u BiH, dok su ostali narodi koji žive u BiH neugodni podstanari. Još brže će reagovati taj OHR, ali i ambasade predvođene američkom kada Bakir Izetbegović kaže da smo se prebrojali, da znamo koliko nas ima. I to po OHR-u i zapadnim ambasadama predstavlja ugrozu Dejtona, stabilnosti i ko zna čega.
Dakle, kada Bošnjaci kažu nećemo pustiti da nas ponovo kolju, kada dignu glavu, eto OHR-a i Ambasade SAD da im drže lekciju. Istim onim Bošnjacima koje su poništili da bi hrvatskoj politici isporučili Federaciju, a srpsko-hrvatskoj Bosnu i Hercegovinu. Ambasadi SAD-a i OHR-u je prijetnja to što Bošnjaci neće više pristati da ih se kolje, a nije im prijetnja što se dvije susjedne države, presuđene za agresiju na Bosnu i Hercegovinu, s identičnim političkim ciljevima naoružavaju.
Dejtonski sporazum, odnosno jedan aneks, ograničavaju naoružavanje Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske. Riječ je o Aneksu 1B koji definiše dozvoljene limite u pet kategorija za pomenute tri zemlje: “Kategorije naoružanja ograničene Sporazumom koje podliježu redukciji su borbeni tenkovi, oklopna borbena vozila, topništvo, borbeni avioni i jurišni helikopteri”.
Svima koji prate regionalno kretanje naoružavanja odavno je jasno da je Sporazum prekršen. Hrvatska kupila borbene avione, kupuje francuske raketne sisteme. Srbija se također naoružava borbenim avionima, ali ne ruskim, već iz NATO članice Francuske. I Srbija kupuje raketne sisteme. Tačnije, jedan je kupila od Kine, a za drugi pregovara također sa NATO članicom Mađarskom.
Umjesto da se fokusiraju na stvaranje pritisaka na Bošnjake, međunarodni akteri bi trebali usmjeriti svoje napore na osiguranje da se svi u regiji pridržavaju međunarodnih sporazuma i da ne krše odredbe koje bi mogle ugroziti dugoročni mir. Ako se ne preduzmu ozbiljne mjere protiv kršenja Aneksa 1B, potencijalno bi moglo doći do novih sukoba i destabilizacije koja bi mogla imati katastrofalne posljedice za sve narode u BiH.
Ili je sve zapravo dio većeg plana. Pomalo olako je u javnosti prošlo upozorenje koje smo s ovih stranica odaslali prije godinu dana. Riječ je o projektu 2030. i planiranoj podjeli Bosne. Tada sam objavio dijelove teksta iz sedmičnika “The Spectator”, kada pravnik koji se bavi pomorskim pravom Andrew Tettenborn piše da je Bosnu i Hercegovinu potrebno podijeliti prije nego kasnije.
Nije li nam onda jasno da se negdje daleko od naše pažnje prave takvi planovi i svjesno plasiraju u javnost kako bi se vidjela konačna reakcija. A konačna reakcija svakog bh. patriote, Bošnjaka, Srbina i Hrvata je jasna – branit ćemo Bosnu i Hercegovinu. Nećemo dozvoliti da nas porobite, istrijebite, pokoljete…
Činjenica da na takve poruke reaguju najviši zvaničnici međunarodne zajednice morala bi biti putokaz svim probosanskim političkim strankama da nešto ne valja. Da je opasno trulo i da bi smrad i gasovi tih međunarodnih planova mogli da uguše Bosnu i njene patriote.
Zato je vrijeme da se preispitaju odnosi sa svim zapadnim diplomatijama, ali i OHR-om. Jer, ako nema reakcije na borbene avione i raketne sisteme koje kupuju Srbija i Hrvatska, ako nema reakcije na Vučićevu da je Tuzla udaljena samo nekoliko desetina kilometara vazdušne linije, onda imamo pravo da sumnjamo u projekat ubijanja Bosne, Bošnjaka, Bosanaca i Hercegovaca.
Zato pravo pitanje nije je li Džafer s početka teksta pogriješio, pravo pitanje je – je li on opasniji od borbene eskadrile Hrvatske. Ili, je li priča Izetbegovića o prebrojanim lovcima u BiH opasnija od raketnih sistema i francuskih aviona u Srbiji.
Odgovor je jasan, kao što je sve jasnije da su nas predugo lagali o malicioznom uticaju Rusije u BiH dok su spremali plan da nas jednog dana nestane. Jer, ako igdje taj ruski utjecaj živi, onda on živi u Srbiji. A međunarodna zajednica, NATO članice naoružavaju tu i takvu Srbiju. Kome su onda ovdje oči ukrštene i ko je gluh?
Nadalje, kome je to Džaferova prijetnja opasna, a nisu opasne izjave HDZ-ovih zvaničnika iz HNK da bošnjački i srpski političari ne dolaze u Mostar bez da se s njima ne susretnu. Ko to omeđava teritoriju, lažove Schmidt?
OHR predugo, Schmidt sada, a sve više uviđamo i Amerikanci, Britanci, Nijemci kontinuirano lažu patriote Bosne i Hercegovine o garancijma njenom opstanku, granicama, suverenitetu. Nismo mi, gospodo, zaboravili još 1992. godinu i nećemo je zaboraviti, znamo mi i osjetili smo vaše garancije.
Zato sad, ako ovo čitate, razmislite o sljedećem. Saudija, Iran, Egipat su već u BRICS-u, Turska je i formalno podnijela zahtjev za članstvo. Nemojte se, gospodo, iznenaditi ako Bošnjaci krenu s Miloradom Dodikom istim putem. Predugo se vi igrate sudbinom Bosne i Hercegovine i konačnim rješenjem, a sada postoji ozbiljna alternativa!