data-nosnippet>
Kada je predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto krajem juna slavodobitno poručila da “nastavljamo svoj put ka Evropskoj uniji”, malo ko je mogao pretpostaviti da će se taj optimizam u samo nekoliko mjeseci pretvoriti u potpuno utemeljen pesimizam. Danas, taj put više liči na kaldrmu i hrid, na koje su stranke Trojke, zajedno s HDZ-om i SNSD-om, nasukale Bosnu i Hercegovinu. Ili, kako je to nedavno slikovito rekao predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović – “raštimani orkestar”.
U međuvremenu, bh. građani, suočeni sa rastom cijena i svakodnevnom borbom za opstanak, nisu imali vremena pratiti šta je s evropskim obećanjima Čovića, Konakovića, Nikšića i Forte. Javnost se uglavnom bavila Miloradom Dodikom i odgovorima političara iz FBiH na njegove provokacije, dok su ključne evropske reforme ostale mrtvo slovo na papiru. A s njima i silan novac koji je EU obećala pod uslovom minimalnih pomaka.
Propuštene milijarde
Bosna i Hercegovina je ljetos u Bruxelles poslala nepotpun, iako jednoglasno usvojen, Nacrt Reformske agende u okviru Plana rasta za Zapadni Balkan. Isti scenarij ponovljen je već na jesen prošle godine – rezultat: BiH je ostala bez ogromnih bespovratnih grantova koji su trebali stizati u periodu 2024–2027.
Razlog? Ministri iz RS-a bili su protiv mjera koje se odnose na Ustavni sud BiH i ukidanje entitetskog veta u Vijeću za državnu pomoć. Istovremeno, entiteti i kantoni već dvije godine blokiraju dogovore o reformama u obrazovanju, socijalnoj politici i tržištu rada. Ipak, kada je riječ o infrastrukturnim projektima vrijednim više od 2,3 milijarde eura, spremno su ih kandidovali.
A onda, 11. septembra ove godine, stigla nova vijest: Vijeće ministara BiH ponovo nije usvojilo Reformsku agendu. Novi rok je 30. septembar, a ukoliko se ponovo ne ispuni – BiH gubi dodatnih 100 miliona eura.
Političarima, čini se, svejedno. Njihove plate su redovne, helikopteri i avioni dostupni, a putevi poput “ceste smrti” od Foče do Šćepan polja – problem običnih građana.
Analiza: Šta EU želi, a šta vlasti BiH rade?
Viši analitičar Inicijative za evropsku stabilnost (ESI) u Berlinu, Adi Ćerimagić, za Slobodnu Bosnu podsjeća da je Plan rasta nastao jer je utjecaj EU na zemlje Zapadnog Balkana prije 4–5 godina počeo naglo slabiti, što je otvorilo prostor autokratijama i vanevropskim akterima.
“Plan rasta je pokušaj da se zemlje regiona motiviraju. Njegova suština je novac – EU je kritizirana što ulaže premalo na Balkanu. Drugi element bio je lakši pristup tržištu EU, što nije revolucionarno, ali jeste značajno. Ipak, vlasti u regionu, pa i u BiH, reforme ne vide kao svoj interes – osim deklarativno”, ističe Ćerimagić.
On naglašava da BiH ovim odbijanjem trpi dvostruku štetu: nema ni novca, ni reformi.
“U posljednjih desetak godina imali smo tek reforme bankarskog sektora i prelazak penzija s fondova na budžet – ništa ozbiljno u obrazovanju, zdravstvu ili ekonomiji. Ovo odbijanje Reformske agende znači da BiH ostaje bez ičega”, kaže Ćerimagić.
Hoće li EU reagovati?
Na pitanje može li iko natjerati bh. vlasti da se “trgnu”, Ćerimagić smatra da je moguće da ponovo vidimo nekog od lidera EU u Sarajevu, s ciljem da podstaknu domaće aktere na rad.
“I za EU ovo je veliki test. Željela je pokazati da novim Planom rasta može donijeti pozitivan zamah. Ali slučaj BiH pokazuje slabosti te kalkulacije. Istovremeno, ni druge zemlje kandidatkinje nisu daleko odmakle – od stotinu reformi, Crna Gora je provela sedam, Sjeverna Makedonija dvije. Dakle, problem je regionalni, ali BiH se ističe kao poseban izazov”, zaključuje Ćerimagić.