Diplomata i publicista Fuad Đidić govorio je za Face TV o aktuelnim političkim prilikama u Bosni i Hercegovini, potezima Milorada Dodika, ulozi Dragana Čovića te utjecaju međunarodnih aktera na političke procese u zemlji. Tokom razgovora iznio je niz oštrih ocjena i upozorio na izazove s kojima se suočava Bosna i Hercegovina.
Govoreći o izbornom procesu i političkoj situaciji, Đidić je istakao da se dešavanja u BiH ne mogu posmatrati odvojeno od širih globalnih kretanja, posebno utjecaja velikih sila i ideoloških pravaca koji oblikuju savremenu politiku.
„Izbore posmatramo u puno širem miljeu — iz ugla utjecaja stranih aktera, prvenstveno Trumpa i Putina na jednoj strani, te dvije ključne ideologije. Jedna je ideologija kršćanskog fundamentalizma, a druga je ruski ekspanzionizam. Te ideologije direktno oblikuju političku platformu SNSD-a“, istakao je Đidić.
Posebno se osvrnuo na izjave ruskog predsjednika Vladimira Putina uoči izbora u Republici Srpskoj, ocjenjujući da su one imale političku težinu i predstavljale podršku Miloradu Dodiku i njegovoj stranci.
„Putin se nije posebno oglašavao kada su bili izbori u Mađarskoj, ali jeste ovoga puta za Dodika. Tri puta se oglasio uoči izbora. Dva do tri dana prije glasanja, Putin je rekao da je prema Srbima napravljena nepravda i da su nepravedno podijeljeni — time je stavio svoj pečat na izbornu pobjedu SNSD-a u RS-u. Istovremeno, imamo i utjecaj Trumpove administracije, koji je sada bio u dubokoj tajnosti“, kazao je Đidić.
Dodik i politika urušavanja države iznutra
Komentarišući političko djelovanje Milorada Dodika, Đidić je upotrijebio izraz „tihi neofašizam“, nastojeći ukazati na, kako smatra, političke metode kojima se institucije i državni poredak slabe iznutra.
„To je taj tihi neofašizam. On je naučen od Viktora Orbana — Orban je njegov politički otac. Vi zemlju srušite iznutra. I Hitler je izabran na izborima, a u takvom sistemu vi dijelite i destruirate državu. To nije klasični fašizam, nego neofašizam — novi način kako da implementirate stare političke ciljeve, dajući im novu šminku i odjeću“, rekao je Đidić.
Prema njegovoj ocjeni, Dodik političke poruke prilagođava trenutnim okolnostima i ideološkim okvirima koji mu mogu donijeti podršku. Đidić smatra da se iza takve retorike kriju politički ciljevi koji mogu imati ozbiljne posljedice po stabilnost i budućnost Bosne i Hercegovine.
Govoreći o odnosima Dodika i Dragana Čovića, ukazao je i na, kako tvrdi, političko približavanje koje doprinosi smirivanju javnih reakcija i stvaranju osjećaja apatije.
„Dodik to sada oblači u kršćanski evangelizam. Dodik nema veze s kršćanskim evangelistima, on je čovjek potpuno drugog svjetonazora, ali mu je to sada potrebno jednako kao što mu je nekada bilo potrebno da kaže da je u Srebrenici bio genocid. Nakon njegovih sastanaka s Čovićem uslijedilo je umirivanje i apatija — sve navodno rade u bijelim rukavicama“, poručio je Đidić.
Čović bez ideologije, ali s jasnim političkim interesima
Osvrćući se na ulogu predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića, Đidić smatra da njegovo političko djelovanje prvenstveno pokreću pragmatični interesi, a ne šira ideološka vizija.
„Čović nema ideologiju, lišen je i ideologije i vizije. Njega ne zanima Trumpova niti Orbanova vizija Evrope. Interesuju ga isključivo pragmatični ciljevi — kako bi ostvario svoje političke, ratne ciljeve. To radi i Dodik. Oblače se haljinke raznih ideologa i politikanata“, naglasio je Đidić.
Njegove ocjene odnosa Dodika i Čovića ukazuju na zabrinutost zbog političkih dogovora koji, prema njegovom tumačenju, mogu utjecati na funkcionisanje institucija i dodatno produbiti postojeće podjele u zemlji.
„Vrijeme je da stavimo tačku na osjećaj bespomoćnosti“
Govoreći o reakciji javnosti i društvenoj atmosferi u Bosni i Hercegovini, Đidić je upozorio na osjećaj nemoći i nedostatak organizovanog građanskog djelovanja. Smatra da je neophodno prevazići apatiju i uspostaviti jasniji oblik političkog i društvenog otpora.
„Boli taj osjećaj bespomoćnosti koji iritira — odsustvo žara, vatre i entuzijazma. Vrijeme je da na taj momenat bespomoćnosti stavimo tačku! Otpor mora biti organizovan, otpor političkog naroda. Ne pojedinačni, herojski, već otpor političkog naroda koji razumije vrijeme u kojem se nalazi“, poručio je.
Prema njegovim riječima, odgovor na političke izazove ne može se svesti na pojedinačne istupe, već zahtijeva organizovano djelovanje građana i društvenih aktera koji razumiju ozbiljnost trenutka.
Evropski protesti kao odjek 1968. godine
Đidić je aktuelna društvena kretanja u Evropi uporedio s protestima iz 1968. godine, naglašavajući da historijski događaji ne moraju biti identični da bi imali slične poruke i odjeke.
„Historija se ne ponavlja, ali ima odjeke — ovo je 1968. godina. Momenat kada ponovo počinju dvije riječi: revolucija i socijalizam. Kada studenti ustaju protiv kapitalizma, kao onda kada su ustali tzv. hipi pokreti. Imamo studente koji su 60 dana protestovali u Tirani, imamo hrabre momke u Parizu — ustanak protiv atrofiranog sistema. To je taj otpor, Evropa više ne može da izdrži taj pritisak“, zaključio je Fuad Đidić u razgovoru za Face TV.
Đidićeve poruke otvaraju pitanja o utjecaju međunarodnih aktera na političke procese u BiH, odnosima domaćih političkih lidera i mogućnostima društvenog odgovora na krizu. Njegove ocjene predstavljaju upozorenje na rizike koje vidi u aktuelnim političkim kretanjima i poziv na aktivnije, organizovano građansko djelovanje.