data-nosnippet>
To što SIPA još nije uhapsila Dodika nije nam otkrilo ni ništa novo o tome koliko je BiH pravna država. O tome sve znamo još od slučajeva Dženana Memića i Davida Dragičevića, ako ne i prije toga.
Odavno u Bosni i Hercegovini, a to naravno uključuje i RS, zakoni ne važe jednako za sve, zahvaljujući baš Dodiku i njegovim dugogodišnjim koalicijskim partnerima iz SDA i HDZ-a. Politički i ekonomski moćnici su privilegirana kasta u odnosu na obične građane.
SIPA-in pokušaj privođenja Milorada Dodika u Istočnom Sarajevu u srijedu 23. aprila pokazao je kakvo je stanje stvari i u državi Bosni i Hercegovini i u njenom entitetu Republika Srpska (RS). Na prvi pogled se čini da je loše, ali kada se stvari sagledaju racionalno i bez potpadanja pod manipulacije huškački nastrojenog dijela bosanskohercegovačkih medija, može se zaključiti i da je situacija bolja nego što bi trebala biti da ovisi samo o domaćim političkim elitama, piše Gordan Duhaček za portal Walter.
Prva očito dobra stvar je velika većina ljudi u BiH, neovisno o naciji, ne pokazuje ni trunku interesa za bilo kakvo prolijevanje krvi. Unatoč trudu dijela političara i medija, obični ljudi se ne daju navući da opet ratuju.
VEĆINU SRBA VIŠE NIJE BRIGA ŠTA ĆE DA BUDE S DODIKOM
Istočno Sarajevo, prema službenim podacima, ima više od 60.000 stanovnika, a dok se Dodik punih 12 sati skrivao u zgradi sjedišta RS-a, nitko od njih se nije pojavio isped da podrži samoproglašenog vožda svih Srba iz Republike Srpske. Nije ni Dodikov SNSD te večeri ili sljedećeg jutra brzinski organizirao nekakvo “dešavanje naroda” u znak podrške Miloradu, jer znaju da se nitko ne bi pojavio. Srbi koji žive u Istočnom Sarajevu su nastavili svojim poslom, ne obazirući se previše ni na Dodika niti na njegovu oružanu pratnju.
Nije ih briga hoće li Dodik biti uhapšen ili ne, u svakom slučaju ne toliko da bi žrtvovali sebe ili svoje bližnje kako bi ga obranili, iako ih on već mjesecima uvjerava “Republika Srpska, to sam ja”, u stilu bogomdanog apsolutističkog vladara iz 18. stoljeća.
I sam Dodik zna da ga narod previše ne zarezuje, pa je dio svojih bijesnih tirada posvetio i njima, Srbima koji su “spremni da rade za Sarajevo i BiH, a protiv Republike Srpske”. Zaključio je da je to “poražavajuće”, pa Srbima opet zaprijetio:
“Oni koji ostaju u SIPA-i spremni su da rade protiv RS. Čekamo formiranje specijalnog tužilaštva i suda pa ćemo djelovati.”
Na sve te Dodikove prijetnje praznom puškom se više nitko ne obazire.
Dodik je u Istočno Sarajevo došao demonstrirati svoju moć, a da bi nenamjerno pokazao i koje su njene granice, kao i kako je sve veća njegova nemoć. Da, do zuba naoružani i zamaskirani specijalci MUP-a RS su spriječili službenike SIPA-e u vrlo mlakom pokušaju privođenja Dodika, što ujedno svjedoči o tome da je Dodik potpuno privatizirao institucije manjeg entiteta, a ne samo da državne institucije poput SIPA-e nisu u njegovom konkretnom slučaju (kao i u slučaju suoptuženika Nenada Stevandića i Radovana Viškovića) u mogućnosti djelovati u punom kapacitetu. Nadalje, Dodik se – svom busanju u prsa unatoč – očito dobrano uplašio kad se ne usudi pomaknuti ni pet metara bez da ga okružuju specijalci.
Kako bi spasio Dodika od sramote i pokušao nametnuti drugačiji narativ u javnosti, jako se angažirao njegov savjetnik i propali “riječki konzul” Milan Tegeltija. On je preko društvenih mreža plasirao interpretaciju po kojoj je SIPA-in neuspješni pokušaj Dodikovog privođenja dokaz da je “RS jedina stvarno suverena u RS, jedina koja ima monopol sile u Republici Srpskoj i jedina koja može fizički da obezbjedi provođjenje svojih odluka u Republici Srpskoj”.