data-nosnippet>
“Kakav je Stevandić junak i patriota vidjeli smo danas u Tužilaštvu i Sudu BiH pred kojima se skrušeno pojavio i ako ih je ‘zabranio'”, kaže članica predsjedništva SDS-a Aleksandra Pandurević.
Također za SNSD kaže da je sada jasno da nisu jaki kao što su se željeli predstaviti, nego su kukavice koje su kapitulirale pod pritiscima.
Odlukom Suda Bosne i Hercegovine danas je ukinuta mjera pritvora predsjesniku NSRS Nenadu Stevandiću i premijeru RS-a Radovanu Viškoviću, dakle kao i ranije lideru RS-a Dodiku. Određene su im mjere javljanja svakih četrnaest dana. Jeste li ovo očekivali – sad kad se sagleda šta se sve radilo zadnjih nekoliko mjeseci?
Politička taktika Milorada Dodika i njegovog režima u zadnjih devet godina jeste – zategni konopac, pa onda popusti. Istina, ovaj put su situaciju doveli do usijanja da je osnovno pitanje na ulici bilo – hoće li biti rata!? Prvi put sam mislila da se neće povući. Ali, očito, pritjerani su uz zid i kapitulirali su.
Donijeli su zakon o zabrani rada SIPA; Suda, Tužilaštva i VSTS na teritoriji Republike Srpske, prijetili progonom i oduzimanjem imovine Srbima koji ne nepuste te institucije, opkolili se dugim cijevima poručujući da su spremni i na sukobe… Sve to je za posljedicu imalo i njihove lične sankcije, ali i ekonomske sankcije Republici Srpskoj.
“Ponizili institucije Republike Srpske”
Sada je jasno da nisu jaki kao što su se željeli predstaviti, nego da su kukavice koje su kapitulirale pod pritiscima. Ta njihova lična kapitulacija je njihov lični problem.
Problem svih nas je što su ponizili institucije Republike Srpske, zloupotrijebili ih za radikalizaciju bez stvarnog i održivog cilja, i potpuno podredili ličnim interesima. Odgovorni su jer niko više nema povjerenje u institucije. Kako očekivati da građani poštuju zakone ako ih krše njihovi autori i donosioci?
Ovo što su uradili nije ništa drugo do trgovina preko leđa Republike Srpske i srpskog naroda. Bojim se da će vrijeme pokazati šta su još predali na pladnju za ličnu slobodu. Ovo je kristalno jasna izdaja Republike Srpske, a ubrzo ćemo vidjeti šta su sve prodali.
Predsjedništvo Partije demokratskog progresa zaključilo je danas da građani treba da biraju predsjednika Republike Srpske na redovnim izborima 2026., bez obzira na odluku Apelacionog vijeća Suda BiH u vezi sa predmetom “predsjednik RS”. Kakav je stav SDS-a po ovom pitanju?
SDS se još nije izjašnjavao o ovom pitanju, pa Vam mogu reći samo moj lični stav. Iznenađena sam da je Stanivuković izašao sa ovakvim stavom i prije samog SNSD-a. Slažem se da proces protiv predsjednika Republike Srpske nije u skladu s osnovnim principima vladavine prava da parlamenti donose zakone. Vjerujem da će on to u konačnici dokazati, makar u Strazburu, jer je prihvatio da učestvuje u tom procesu i logično je da iskoristi sve pravne lijekove. Vidimo da ovih dana prihvata i Sud i Tužilaštvo, što govori da će prihvatita i konačnu presudu ma kakva ona bila.
“Je li interes Republike Srpske da poziciju predsjednika prepustimo partijama iz Sarajeva?”
Ne vidim u pozivu gospodina Stanivukovića odgovore na pitanja – šta ćemo ako SNSD, u slučaju potvrđene prvostepene presude, odluči da učestvuje u izborima, a vjerujem da će učestvovati jer znam da su ovih dana radili istraživanja javnog mnenja? Zašto bi im u tom slučaju darovali pobjedu ako njihova istraživanja kažu da su kandidati vlasti i opozicije egal? Pa, čak i da nije takvo stanje – zašto bi opozicija čuvala jedan beskurpulozni režim?
Čak i ako se SNSD odluči na bojkot, šta ćemo ako SDP ili neka druga partija iz Sarajeva kandiduju nekog Srbina za predsjednika koji bi u tom slučaju bio izabran i sa pedeset glasova? Je li interes Republike Srpske da poziciju predsjednika prepustimo partijama iz Sarajeva?
Mnogo je tu stvari koje treba pažljivo izvagati. Konačna odluka mora biti vođena interesima Republike Srpske, a ne bilo kojeg pojedinca ili partije.
Ne tako davno, samo prije godinu dana, SDS-u se pokušalo zabraniti učešće na lokalnim izborima. Zašto tada niko nije rekao – bojkot, ako se SDS-u ne dozvoli učešće na izborima!?
U svakom slučaju, ukoliko budu prijevremeni izbori, o učešću na njima i imenu kandidata odluku će donijeti organi SDS-a.
Nedavno je Stevandić po ko zna koji put “izbacio” Nebojšu Vukanovića, predsjednik stranke Lista za pravdu i red, sa sjednice NSRS. Komentarišući stanje u opoziciji, on je naveo da od četiri opozicione stranke samo SDS i PDP imaju jasne organe i određeni stepen organizacije, dok su ostale, kako kaže, više nalik „Viber grupama“. Iako tvrdi da ima empatiju prema SDS-u i uvažava pojedince iz opozicije, naglasio je da gubi poštovanje prema onima koji, prema njegovim riječima, nemaju hrabrosti niti državotvornu svijest, posebno kada izbjegavaju zauzimanje stava o važnim pitanjima. Šta ovim želi postići spominjući uvažavanje pojedinaca iz opozicije i empatiju?
Riječ je o najobičnijim manipulacijama i pokušaju ubacivanja koske razdora unutar opozicije. Kao, postoji dobra i loša opozicija. Kakav je Stevandić junak i patriota vidjeli smo danas u Tužilaštvu i Sudu BiH pred kojima se skrušeno pojavio i ako ih je ‘’zabranio’’. Ako je to mjera državotvorne savjesti o kojoj govori, onda zaista ne mjerimo istim metrom.
Eto, po Stevandiću, izdajnici smo mi jer nismo podržali te skaradne zakone o zabrani djelovanja SIPA, Suda i Tužilaštva, jer smo ih upozorili da to što rade nije odgovorno prema Republici Srpskoj, a suprotno je i Dejtonskom sporazumu. Patriote su oni koji su nas doveli na ivicu sukoba i sad kažu – puj, pike, više se ne važi. Njegov odnos prema Vukanu ima elemenata patologije.
Da u ovom društvu postoji mrvica odgovornosti, nakon onih prijetećih poruka: “Sve ih treba pobiti”’, Stevandić više ni dana ne bi bio na čelu Narodne skupštine. No, mogu sijati laži i teror koliko hoće, ali neka znaju – ne mogu dokle hoće.