data-nosnippet>
Ministar pravde Bosne i Hercegovine Davor Bunoza izrazio je nezadovoljstvo zbog činjenice da se na listi kandidata za suca Europskog suda za ljudska prava ne nalazi nijedan kandidat koji se izjašnjava kao pripadnik hrvatskog naroda, iako su se takve osobe prijavile i ispunjavale propisane uvjete.
“Mogu samo istaknuti da su kriteriji da bi netko postao sudac Europskog suda za ljudska prava vrlo jasni. To mora biti osoba koja poznaje praksu Europskog suda za ljudska prava, pravnik visokog ugleda i također da se radi o osobi koja poznaje engleski i francuski jezik. Meni je poznato da od 12 prijavljenih kandidata su se prijavile i osobe koje se izjašnjavaju kao pripadnici hrvatskog naroda, a koje ispunjavaju ove uvjete i doista je simptomatično da se na listi ne nalazi nijedna ta osoba”, navodi Bunoza.
Bosna i Hercegovina je do sada imala dva suca u Europskom sudu za ljudska prava – jednu sutkinju koja se izjašnjavala kao pripadnica srpskog naroda i jednog suca koji se izjašnjavao kao pripadnik bošnjačkog naroda. Međutim, kako navodi RTV HB, Predsjedništvo BiH ovaj put nije predložilo nijednog kandidata koji se izjašnjava kao Hrvat.
Prema neslužbenim informacijama, na listi kandidata nalaze se Mahir Muharemović iz reda bošnjačkog naroda, Predrag Rosavljević iz reda srpskog naroda i Svjetlana Milišić-Veličkovski, koja se izjašnjava kao Ostali.
“U posljednjih 20 ili 22 godine, mi smo imali dva suca ispred Bosne i Hercegovine. Profesorica Ljiljana Mijović i gospodin Faris Vehabović. Stoga je doista nejasno da se barem na listi kandidata, a s ciljem poštivanja svih različitosti Bosne i Hercegovine nije mogla naći barem jedna osoba koja se izjašnjava kao pripadnik hrvatskog naroda”, kazao je Bunoza za RTV HB.
Na izostanak hrvatskog kandidata osvrnuo se i politički analitičar Milan Sitarski.
“Znakovito je da u takvom dugom razdoblju baš nijedan nije bio izabran, ali ovo sad prelazi sve zamislive oblike moguće diskriminacije, kada nemamo niti jednog Hrvata ni na listi kandidata. To je izravna posljedica toga da Hrvati već četiri mandata, doduše s jednim mandatom diskontinuiteta, nemaju svog predstavnika u Predsjedništvu BiH”, smatra Sitarski.
On ističe da se ovakva praksa mora sustavno rješavati kroz izmjene Izbornog zakona.
“Oni pokušavaju nemoguće, a nikada to neće uspjeti, ali problem je što nama vrijeme prolazi u tim njihovim pokušajima ostvarenja nemogućeg i destruktivnog. Oni ustrajavaju na tim namjerama, a vidimo da sada Hrvatima ne daju ni teorijsku priliku da budu zastupljeni u Europskom sudu za ljudska prava. Ali to se mora sustavno rješavati na razini Izbornog zakona. I to je odgovor svima onima koji tvrde da nije bitno imaju li Hrvati ili ne svoga člana Predsjedništva. Ne bojim se da će im slučajno uspjeti ti pokušaji, kao što nisu ni do sada uspjeli u samom Europskom sudu za ljudska prava. Ali nije prihvatljivo i nije normalno jedan od tri konstitutivna naroda bude s te pozicije ‘a priori’ isključen”, zaključio je Sitarski.